Infekcije koje uzrokuje kingella
Kingella kolonizira dišni sustav čovjeka. Uzrokuje infekcije kosti, endokarditis i bakterijemiju, a rijetko i pneumoniju, epiglotitis, meningitis, apscese i infekcije oka.
Kingella je kratki, nepokretni, gram–negativni kokobacil, a pojavljuje se u parovima ili kratkim lancima. Mikroorganizmi rastu sporo i zahtijevaju selektivne podloge. Kingele obitavaju u dišnom sustavu čovjeka, no rijetko uzrokuju bolest.
Od svih kingela K. kingae je najčešći uzročnik bolesti u ljudi. K. kingae često kolonizira sluznice dišnog sustava. Kolonizacija i invazivne bolesti uzrokovane ovom i drugim bakterijama dišnog sustava, kao što su Moraxella catarrhalis i Streptococcus pneumoniae, najčešće su u djece od šest mjeseci do četiri godine života. Infekcija pokazuje sezonsku raspodjelu s većom učestalošću u jeseni i zimi.
Infekcije kosti, endokarditis i bakterijemija su najčešće kliničke manifestacije koje uzrokuje K. Kingae, a rjeđi je uzročnik pneumonije, epiglotitisa, meningitisa, apscesa i infekcija oka.
Najvažnija koštana infekcija je septični artritis koji najčešće zahvaća velike, težinom opterećene zglobove, osobito koljeno i gležanj. Osteomijelitis najčešće zahvaća kosti donjih ekstremiteta. Početak bolesti je podmukao, a dijagnoza se postavlja sa zakašnjenjem. Hematogenim rasapom može nastati invazija intervertebralnog diska, a najčešće se opisuje zahvaćenost lumbalnih intervertebralnih prostora.
Kingella uzrokuje endokarditis u svim dobnim skupinama. Endokarditis može zahvatiti i prirodne i umjetne valvule. Kingella je član tzv. HACEK skuipine (Haemophilus aphrophilus i Haemophilus parainfluenzae, Actinobacillus, Cardiobacterium, Eikenella, Kingella—vidi str. 1463), a obuhvaća bakterije koje su vrlo zahtjevne za kultivaciju i koje mogu uzrokovati endokarditis.
Za dijagnozu je potrebna izolacija bakterija iz zahvaćenih tjelesnih tekućina ili tkiva.
Kingellae su dobro osjetljive na različite penicilinske i cefalosporinske antiobiotike. No, potrebno je testiranje bakterija na antibiotike. Ostali lijekovi koji se koriste jesu aminoglikozidi, trimetoprim–sulfametoksazol, tetraciklini, eritromicin i ciprofloksacin.