Infekcije koje uzrokuje acinetobacter
Acinobacter sp. može uzrokovati gnojne infekcije svih organskih sustava, te često oportunističke infekcije u hospitaliziranih bolesnika.
Acinetobacter je ubikvitarni mikroorganizam koji može danima preživjeti na suhim površinama. Čimbenici rizika za bolničke infekcije su duljina hospitalizacije, kirurški tretman, rane, prethodne infekcije, fekalna kolonizacija s Acinetobacter, liječenje antibioticima širokog spektra, parenteralna prehrana, trajni kateteri, sonde i tubusi, boravak u jedinici intenzivne skrbi, te mehanička ventilacija. Rizični čimbenici za infekcije iz opće populacije su alkoholizam, pušenje, kronične plućne bolesti, šećerna bolest i boravak u tropskim zemljama.
Acinetobacter sp. može uzrokovati gnojne infekcije bilo kojeg organskog sustava. Vrlo je čest oportunistički uzročnik bolničkih infekcija. Teško je procijeniti važnost izolata iz kliničkih uzoraka jer često označuje samo kolonizaciju.
Dišni sustav je najčešće mjesto infekcije. Acinetobacter vrlo lako kolonizira mjesto traheostome. Acinetobacter uzrokuje bronhiolitis i traheobronhitis u djece iz opće populacije, te traheobronhitis u odraslih imunokompromitiranih bolesnika. Širenje u jedinicama intenzivne skrbi povezano je s kolonizacijiom medicinskog osoblja, čestom kontaminacijom uređaja, te kontaminacijom otopina za parenteralnu prehranu. Bolnička pneumonija koju uzrokuje Acinetobacter često je multilobarna i komplicirajuća. Sekundarna bakterijemija i septični šok ukazuju na lošu prognozu.
Acinetobacter rijetko uzrokuje meningitis (poglavito nakon neurokiruških zahvata), celulutis ili flebitis nakon postavljanja venskog katetera, infekcije oka, endokarditis prirodnih i umjetnih valvula, osteomijelitis, septični artritis, te pankreatitis i apsces jetre.
U bolesnika s lokaliziranim celulitisom ili flebitisom koji su povezani sa stranim tijelom (npr. IV kateter ili šav), u pravilu je dovoljno odstraniti to strano tijelo uz lokalnu toaletu. Toaleta donjeg dijela dišnog trakta je dovoljna za sanaciju traheobronhitisa koji je nastao nakon endotrahealne intubacije. Antibitosko liječenje je indicirano u bolesnika s teškom infekcijom, a u nekim slučajevima potrebno je učiniti i kiruršku reviziju rane.
Acinetobacter je u pravilu rezistentan na mnoge antibiotike. Uobičajeno se liječi imipenemom. No, zapaženo je epidemijsko pojavljivanje sojeva rezistentnih na imipenem. Sulbaktam ima intrinzičnu baktericidnu aktivnost protiv nekih višestruko rezistentnih sojeva acinetobaktera. Blage i umjereno teške infekcije liječe se jednim antibiotikom, a teške infekcije zahtijevaju kombiniranu antibiotsku terapiju. Neki antibiotici (npr. karbeniclin, imipenem, β–laktami/inhibitori β– laktamaza) u kombinaciji s aminoglikozidima postižu sinergistički baktericidni učinak.
Pojava bolničkih epidemija uzrokovanih višestruko rezistentnim sojevima acinetobaktera sa sličnim antibiogramom, zahtjeva brzu i temeljitu primjenu svih mjera kontrole bolničkih infekcija, kao što su pranje ruku, nošenje zaštitne odjeće, izolacija bolesnika, savjesno održavanje respiratora i druge opreme te prostora.