Paragonimoza

Paragonimoza je infekcija plućnim metiljem Paragonimus westermani i srodnim vrstama. Ljudi se zaraze konzumacijom sirovih, mariniranih ili nedovoljno kuhanih slatkovodnih ljuskara. Simptomi su dispneja, kronični kašalj, bol u prsima i hemoptiza. Također može doći do alergijskih reakcija na koži i poremećaja CNS–a, uključujući konvulzije, afaziju, parezu i poremećaje vida. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem jajašaca u sputumu, stolici ili pleuralnoj ili peritonealnoj tekućini. Također postoje i serološke pretrage. Lijek izbora je prazikvantel; druga je mogućnost bitionol.

Premda >30 vrsta Paragonimusa može zaraziti ljude, najčešći uzročnik bolesti je P. westermani. Najvažnija endemska područja su na dalekom Istoku, ponajprije u Koreji, Japanu, na Tajvanu, planinskim dijelovima Kine i na Filipinima. Endemska žarišta također postoje u zapadnoj Africi i u dijelovima Južne i središnje Amerike.

Jajašca ispuštena stolicom se 2 do 3 tj. razvijaju u slatkoj vodi prije nego što miracidije zaraze puževe; razvijaju se larve koje se razmnožavaju te konačno nastaju cerkarije. Cerkarije zaražuju slatkovodne rakove i ljuskare te stvaraju ciste kako bi nastale metacerkarije. Ljudi se zaraze jedući sirove, marinirane ili nedovoljno skuhane ljuskare. Metacerkarije se iz cista oslobađaju u ljudskom probavnom sustavu, prodiru kroz stijenku crijeva u peritoneum, migriraju u ošit i kroz njega u pleuralnu šupljinu, ulaze u pluća, stvaraju ciste i razvijaju se u dvospolne odrasle metilje. Metilji se također mogu razviti u mozgu, jetri, limfnim čvorovima, koži i kralježničnoj moždini. Odrasli metilji mogu živjeti 20 do 25 god.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Do najvećeg oštećenja dolazi u plućima, no mogu biti zahvaćeni i drugi organi. U oko 25 do 45% svih ekstrapulmonalnih infekcija zahvaćen je CNS. Manifestacije plućne infekcije se razvijaju sporo a obuhvaćaju kronični kašalj, bol u prsima, hemoptizu i dispneju. Klinička slika nalikuje, i često se zamjenjuje s TBC–om. Moždane infekcije se manifestiraju u vidu voluminoznih promjena, često unutar godine dana od zahvaćanja pluća. Česte su konvulzije, afazija, pareza i poremećaji vida. Migratorne kožne alergijske promjene nalik onima kod kožne larve migrans su česte kod infekcije s P. skriabini no također se razvijaju i kod infekcije s drugim vrstama.

Dijagnoza se postavlja na osnovi otkrivanja karakterističnih velikih jajašaca u sputumu ili stolici. Ponekad se jajašca mogu naći u pleuralnoj ili peritonealnoj tekućini. Jajašca može biti teško pronaći jer se otpuštaju povremeno i u malom broju. Postupci koncentriranja povećavaju osjetljivost. Rendgenske slike pružaju dodatne podatke ali nisu dijagnostičke; rendgen pluća može pokazati difuzni infiltrat, čvorove i prstenasta zamućenja, kavitacije, plućne apscese, pleuralni izljev i pneumotoraks. Serološke pretrage mogu pomoći prilikom postavljanja dijagnoze ekstrapulmonalnih infekcija.

Liječenje i prevencija

Prazikvantel 25 mg/kg PO 3×/dan tijekom 2 dana uspijeva izliječiti 80 do 100% plućnih infekcija, pa je to lijek izbora. Druga mogućnost je bitionol 30 do 50 mg/kg PO svaki drugi dan tijekom 10 do 15 dana, no ima više neželjenih učinaka. Za liječenje ekstrapulmonalnih infekcija se rabi prazikvantel, no može biti potrebna višekratna primjena. Za odstranjenje kožnih promjena, ili rijetko, cista iz mozga, može biti potreban kirurški zahvat.

Najbolja prevencija je izbjegavanje konzumacije sirovih ili nedovoljno kuhanih ljuskara iz slatkih voda endemskih područja.