Transplantacija stanica otočića gušterače

Transplantacija stanica otočića gušterače ima teoretske prednosti u odnosu na transplantaciju gušterače. Zahvat je manje invazivan, a otočići se mogu očuvati u ledu do optimalnog vremena za transplantaciju. Međutim, zahvat je suviše nov da bi se potvrdila njegova učinkovitost, ali se stalno usavršava. Nedostatak je što su transplantirane α stanice koje luče glukagon nefunkcionalne (što doprinosi hipoglikemiji), te što je obično potrebno nekoliko gušterača za transplantaciju stanica otočića samo jednom bolesniku (što doprinosi povećanju nesrazmjera između ponude i potražnje za transplantatima te ograničene primjene zahvata). Također, transplantacija stanica otočića čini se pomaže u odr&%x017E;avanju normoglikemije u bolesnika koji zahtijevaju totalnu pankreatektomiju zbog bolova prouzročenih kroničnim pankreatitisom. Indikacije su iste kao i za transplantaciju gušterače. Istodobna transplantacija stanica otočića i bubrega bi mogla biti terapija izbora nakon što se tehnički usavrši.

Postupak

Gušterača se uklanja iz davatelja u kojeg je dokazana moždana smrt; kolagenaza se infundira u pankreasni kanal da bi se otočići odvojili od ostalog tkiva gušterače. Frakcija pročišćenih stanica otočića se infundira perkutano u portalnu venu. Stanice otočića putuju do jetrenih sinusoida, gdje se ugnijezde i izlučuju inzulin.

Najbolji rezultati se postižu ukoliko se za jednog primatelja koriste 2–3 infuzije stanica otočića od 2 kadavera uz primjenu imunosupresivne terapije koju čine monoklonska protutijela protiv IL–2 receptora (daklizumab), takrolimus i sirolimus; kortikosteroidi se ne primjenjuju. Imunosupresivi se moraju uzimati doživotno ili dok ne prestane funkcija stanica otočića. Odbacivanje nije jasno definirano, ali se uglavnom očituje pogoršanjem regulacije glikemije; liječenje odbacivanja nije definirano. Komplikacije pri zahvatu su perkutana ubodna ozljeda jetre s krvarenjem, tromboza portalne vene i portalna hipertenzija.

Uspješna transplantacija stanica otočića kratkoročno održava normoglikemiju, ali dugotrajni ishod nije poznat; dodatne injekcije preparata otočića su nužne da bi se održala što dugotrajnija neovisnost o inzulinu.