Mastocitoza

Mastocitoza označava infiltraciju mastocita u koži ili drugim tkivima i organima. Simptomi su uglavnom posljedica oslobađanja medijatora a to su svrbež, navala crvenila, te dispepsija uslijed želučane hipersekrecije. Dijagnoza se postavlja biopsijom kože, koštane srži ili oboje. Liječi se antihistaminicima ili kontrolom osnovne bolesti koja je dovela do mastocitoze.

Mastocitoza je skupina poremećaja kojoj je svojstvena proliferacija mastocita te njihova infiltracija u kožu, druge organe ili oboje. Patologija je uglavnom rezultat otpuštanja medijatora uključujući histamin, leukotrijene te različite toksične upalne citokine. Histamin zajedno s ostalim medijatorima izaziva mnoge simptome, uključujući i želučane. Značajna infiltracija organa može dovesti do njegovog zatajenja. Otpuštanje medijatora može potaknuti fizički dodir, napor, alkohol, NSAID, opioidi, ubod kukaca ili hrana.

Etiologija je nepoznata, ali kod nekih bolesnika može uključivati mutacije u genetskom kodu za receptor za tirozin–kinazu (c–kit) na mastocitima. Faktor matične stanice, koji je ligand za ovaj receptor, također se može stvarati u prevelikoj količini.

Klasifikacija

Mastocitoza može biti kožna ili sistemska. Kožna mastocitoza se u pravilu javlja u djece. U većine bolesnika u pravilu se javlja na koži kao pigmentirana urtikarija, lokalno ili difuzno raspoređena u obliku brzo izbijajućih žućkasto–ružičastih ili smeđih makulopapula uzrokovanih brojnim infiltratima mastocita. Rjeđe se javlja u difuznom obliku, gdje je kožna infiltracija u obliku diskretnih lezija i mastocitoma, što je naziv za veliku čvrstu izraslinu veličine 1–5 cm.

Sistemska mastocitoza je češća u odraslih a očituje se multifokalnim lezijama u koštanoj srži; često zahvaća druge organe, a najčešće kožu, limfne čvorove, jetru, slezenu ili GI trakt. Sistemska mastocitoza se klasificira kao sporonapredujuća (indolentna) mastocitoza koja ne dovodi do zatajenja organa a ima dobru prognozu; mastocitoza koja se razvija u sklopu drugih hematoloških bolesti (npr. mijeloproliferativne bolesti, mijelodisplazije, limfoma); agresivna mastocitoza koja dovodi do funkcionalnog oštećenja ili zatajenja organa; te kao mastocitna leukemija sa >20% mastocita u koštanoj srži, bez promjena na koži ali dovodi do višeorganskog zatajenja a prognoza je loša.

Simptomi i znakovi

Svrbež kože je česta pojava. Nježni dodir ili trljanje kožne lezije dovodi do urtikarije ili eritema oko lezije (Darierov znak); ova se reakcija razlikuje od dermografizma koji se događa na zdravoj koži.

Sistemski simptomi mogu pratiti sve oblike mastocitoze. Najčešća je navala crvenila; najdramatičnija je anafilaktoidna reakcija sa sinkopom i šokom. Drugi simptomi su bol u epigastriju prouzročena ulkusnom bolešću, mučnina, povraćanje, kronični proljev, artralgije, bolovi u kostima, neuropsihijatrijske promjene (npr. iritabilnost, depresija, promjene raspoloženja). Infiltracija jetre i slezene može dovesti do portalne hipertenzije i posljedičnog ascitesa.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike. Slični simptomi se mogu javiti u anafilaksiji, feokromocitomu, karcinoidnom sindromu i Zollinger–Ellisonovom sindromu. Dijagnoza se potvrđuje biopsijom kožnih lezija ili koštane srži. Serumske vrijednosti gastrina su korisne pri isključivanju Zollinger–Ellisonova sindroma kod bolesnika s ulceroznim simptomima; bolesnicima s navalom crvenila treba odrediti hidroksi–indoloctenu kiselinu (5–HIAA) u mokraći kako bi se isključio karcinoid. U plazmi i urinu može biti povišena razina medijatora mastocita i njihovih metabolita, ali njihovo prisustvo nije dovoljno za potvrdu dijagnoze.

Liječenje

Kožna mastocitoza: H1–blokatori učinkovito suzbijaju simptome. Djeci s kožnim oblikom bolesti nije potrebna dodatna terapija, jer u većini slučajeva bolest prolazi spontano. Odrasli s kožnim oblikom bolesti liječe se psoralenskom kremom uz ultravioletno zračenje ili lokalnim kortikosteroidima, 1–2 puta na dan. Mastocitom obično prolazi spontano i ne zahtjeva posebno liječenje. Kožni oblici bolesti rijetko prelaze u sistemske, posebno u djece, dok je u odraslih to moguće.

Sistemska mastocitoza: Sve bi bolesnike trebalo liječiti sa H1– i H2–blokatorima. ASK kontrolira navale crvenila, ali može povećati stvaranje leukotrijena, i na taj način utjecati na simptome bolesti; ASK djeci ne bi trebalo davati zbog rizika od Reyova sindroma. Kromolin 200 mg PO 4×/dan (100 mg 4×/dan za djecu od 2–12 god; ne preko 40 mg/kg/dan) može pomoći jer sprječava degranulaciju u mastocitima. Lijek koji bi reducirao broj mastocita još ne postoji. Ketotifen 2–4 mg PO 2×/dan nije u dovoljnoj mjeri učinkovit.

Interferon–α2b 4 milijuna jedinica SC 1×/tjedan do maksimalno 3 milijuna jedinica/dan dovodi do regresije koštanih lezija u bolesnika s agresivnim oblikom. Kortikosteroidi (npr. prednizon 40–60 mg PO 1×/dan na 2–3 tjedna) mogu biti potrebni. Splenektomija može poboljšati preživljenje kod agresivnog oblika.

Citotoksični lijekovi (npr. daunomicin, etopozid, 6–merkaptopurin) mogu biti indicirani za liječenje mastocitne leukemije, ali učinkovitost nije dokazana. Imatinib (inhibitor receptora za tirozin kinazu) za liječenje bolesnika sa c–kit mutacijom je u kliničkom ispitivanju.