Bakterijska vaginoza

Bakterijska vaginoza je vaginitis uzrokovan složenim promjenama vaginalne flore prilikom kojih se količina laktobacila smanjuje a prerastaju anaerobni uzročnici. Simptomi uključuju sivi, gusti iscjedak koji ima miris na ribu i svrbež. Dijagnoza se postavlja kliničkim putem i pretragom iscjetka iz rodnice. Liječi se obično oralnom ili lokalnom primjenom metronidazola ili lokalnom primjenom klindamicina.

Bakterijska vaginoza je najčešći infekcijski vaginitis. Uzrok je nepoznat. Anaerobni uzročnici koji prerastaju obuhvaćaju Prevotella sp, Peptostreptococcus sp, Gardnerella vaginalis, Mobiluncus sp. i Mycoplasma hominis, čija se koncentracija povećava 10 do 100 puta i zamjenjuju normalno zaštitne laktobacile. Čimbenici rizika uključuju one kao kod spolno prenosivih bolesti (vidi str. 1650). Međutim, bakterijska vaginoza se može pojaviti u djevica, a čini se kako liječenje muškog partnera ne utječe na buduću incidenciju u spolno aktivnih žena. Primjena intrauterinog uloška (spirale) također predstavlja čimbenik rizika.

Čini se kako bakterijska vaginoza, koja se nekoć smatrala nevažnom, povećava opasnost od UBZ–a, endometritisa nakon pobačaja i poroda, infekcije bataljka rodnice nakon histerektomije, korioamnionitisa, prijevremenog pucanja plodovih ovoja i prijevremenog poroda.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Vaginalni iscjedak je neugodna mirisa, siv, gust i obilan. Obično je mirisa na ribu koji je to jači, što je iscjedak alkalniji–nakon koitusa i menzesa. Svrbež i nadražaj su česti. Crvenilo i edem su rijetki.

Za postavljanje dijagnoze moraju postojati 3 od 4 mjerila: sivi iscjedak, pH rodnice >4,5, miris na ribu i karakteristične točkaste stanice (prekrivene bakterijama; engl. “clue cells”). Karakteristične točkaste stanice (bakterije oblažu epitelne stanice tako da su im rubovi nejasni) se nalaze mikroskopskom pretragom vlažnog razmaza. Prisutnost leukocita u vlažnom razmazu ukazuje na istodobnu infekciju, možda trihomonasom, gonoreju ili klamidijski cervicitis te na potrebu za dodatnim pretragama.

Liječenje

Lijek izbora je metronidazol u obliku 0,75%–tnog vaginalnog gela dva puta dnevno tijekom 5 dana ili 2% klindamicinska vaginalna krema jednom/dan tijekom 7 dana. Metronidazol oralno u dozi od 500 mg dva puta dnevno tijekom 7 dana ili 2 g PO odjednom je učinkovit ali može imati opće nepoželjne učinke. Žene koje rabe klindamicinsku kremu ne mogu za kontracepciju rabiti proizvode od lateksa (odnosno, prezervative ili dijafragme) jer lijek oslabljuje lateks. Liječenje asimptomatskog spolnog partnera nije potrebno. Za vaginitis tijekom prvog tromjesečja trudnoće trebalo bi rabiti vaginalni gel metronidazola, premda nije dokazano kako liječenje tijekom trudnoće smanjuje opasnost od komplikacija trudnoće. Metronidazol se može prije pobačaja profilaktički dati svim bolesnicama, ili samo onima kod kojih su pretrage iscjetka rodnice pozitivne na bakterijsku vaginozu.