Cistokela, uretrokela i rektokela

Cistokela, uretrokela i rektokela su izbočenja mokraćnog mjehura, mokraćne cijevi, odnosno rektuma, u kanal rodnice. Simptomi obuhvaćaju osjećaj punoće ili pritisak u zdjelici ili rodnici. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje uključuje pesare, vježbanje zdjelične muskulature i kirurški zahvat.

Cistokela, uretrokela i rektokela se osobito često pojavljuju zajedno. Cistokela i uretrokela se obično razvijaju kad je oslabljena pubocervikalno vezikalna fascija. Izraženost cistokele se može stupnjevati na osnovi stupnja protruzije: u gornji dio rodnice (1. stupanj), do introitusa (2. stupanj) ili izvan introitusa (3. stupanj). Rektokela nastaje zbog prekida mišića levatora ani a stupnjuje se na sličan način kao i cistokela.

Simptomi i znakovi

Česti su punoća i pritisak u zdjelici ili rodnici te osjećaj da će doći do ispadanja organa. Organi se mogu izbočivati u kanal rodnice ili na introitus, osobito tijekom stajanja ili kašljanja. Cistokelu ili uretrokelu često prati stres inkontinencija. Rektokela može izazvati opstipaciju i nepotpuno pražnjenje stolice; može biti potrebno da bolesnica pritisne stražnju stijenku rodnice kako bi obavila nuždu.

Dijagnoza

Dijagnoza se potvrđuje pregledom. Cistokele i uretrokele se otkrivaju pritiskom spekuluma na stražnji zid rodnice dok je bolesnica u položaju na leđima. Traženjem bolesnice da se napne, cistokela ili uretrokela postaje vidljiva ili opipljiva u vidu mekanih masa koje se izbočuju u prednji zid rodnice. Upaljene parauretralne (Skeneove) žlijezde se razlikuju po njihovom smještaju koji je više sprijeda i lateralno uz uretru, boli i ponekad, istiskivanju gnoja tijekom palpacije. Povećane Bartolinijeve žlijezde se mogu razlikovati po tome što se razvijaju u srednjem dijelu labia major te, ako su inficirane, mogu biti bolne. Rektokele se otkrivaju povlačenjem prednjeg zida rodnice dok bolesnica leži na leđima. Tijekom rektovaginalnog pregleda rektokela postaje očita kada se bolesnica napne.

Liječenje

Liječenje se u početku može sastojati od pesara i Kegelovih vježbi. Pesari su držači koji se uvode u rodnicu kako bi zadržali prolabirane dijelove. Pesari su različite veličine i oblika, neki su na napuhavanje; ako nisu odgovarajuće veličine i ne čisti ih se na odgovarajući način, mogu uzrokovati ulceraciju rodnice. Kegelove vježbe predstavljaju izometrične kontrakcije pubokokcigealnog mišića. Izolacija odgovarajućeg mišića nije jednostavna (oko 50% bolesnica to nije u stanju učiniti) ali je važna, jer je Valsalvin čin poguban a stezanje bedara i pozadine neučinkovito. Stezanje pojedinog mišića najbolje je započeti tako da se bolesnici kaže neka pokuša zadržati mokraću. Dnevno se učini tri puta po 8–10 stezanja, u početku ona traju 1 do 2 sekunde pa se trajanje produljava sve do 10 sekundi kad je to moguće. Vježbanje se može olakšati primjenom koničnih rodničnih utega koji mogu pomoći bolesnici da se usredotoči na stezanje odgovarajućeg mišića, uređajima za poticanje biološkog povratnog odgovora ili električnom stimulacijom koja uzrokuje stezanje mišića.

Ako su simptomi izraženi i ne povlače se nakon ovakvog liječenja, moguć je kirurški popravak potpornih struktura (prednja i stražnja kolporafija). Također može biti potrebno kirurško skraćivanje i zatezanje međice (perineorafija). Ako je to moguće, kolporafija se obično odgađa sve dok se više ne želi rađati jer kasniji vaginalni porod može poremetiti popravljeno. Inkontinencija mokraće se može liječiti kirurški u isto vrijeme kad se izvodi kolporafija. Nakon operacije, bolesnice trebaju izbjegavati podizanje tereta tijekom 2 mj. Nakon kirurškog zahvata zbog cistokele ili uretrokele, primjenjuje se kateterizacija mokraćne cijevi tijekom 24 h, a rijetko tijekom nekoliko dana.