Prijevremeno odljuštenje posteljice

Abrupcija posteljice je prijevremeno odvajanje normalno implantirane posteljice od maternice u kasnoj trudnoći. Očitovanja uključuju krvarenje na rodnicu, bolnost maternice, hemoragični šok i diseminiranu intravaskularnu koagulaciju. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike i ponekad, ultrazvukom. Liječi se, kod blagih simptoma mirovanjem u krevetu a kod teških ili trajnih simptoma hitnim dovršenjem trudnoće.

Abrupcija posteljice može značiti bilo koji stupanj odvajanja posteljice, od nekoliko milimetara do potpunog odljuštenja. Nastaje zbog krvarenja u bazalnu deciduu iza posteljice (retroplacentarno) u uzrok je nepoznat. Može dovesti do ishemije fetusa. Ako je nagla i prekida većinu uteroplacentarnog protoka može uzrokovati smrt fetusa; ako je kronična i manje opsežna može uzrokovati zastoj rasta fetusa.

Čimbenici rizika su starija životna dob majke, hipertenzija (izazvana trudnoćom ili kronična), vaskulitis, ostale bolesti žila, prethodna abrupcija posteljice, abdominalna trauma, trombotski poremećaji majke, uživanje duhana a posebice uživanje kokaina. Abrupcija posteljice se zbiva u 0,4 do 1,5 svih trudnoća.

Simptomi i znakovi

Abrupcija posteljice može izazvati krvarenje kroz cervikalni kanal (vanjsko krvarenje) ili krv zaostaje iza posteljice (unutarnje krvarenje). Izraženost simptoma i znakova ovisi o stupnju odljuštenja i gubitka krvi. Prilikom palpacije maternica može biti bolna, osjetljiva i podražljiva. Može doći do hemoragičnog šoka, kao i do znakova diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK).

Dijagnoza

Na dijagnozu ukazuje krvarenje na rodnicu, bol i osjetljivost maternice, fetalni distres, hemoragični šok ili DIK u kasnoj trudnoći, osobito ako se izraženost boli ili šoka čini nesrazmjernom stupnju krvarenja na rodnicu. Ako do krvarenja dođe u kasnoj trudnoći, prije izvođenja ginekološkog pregleda mora se isključiti placenta previja, koja ima slične simptome. Obrada uključuje nadziranje srčane akcije fetusa, KKS, mjerenje serumskog fibrinogena i produkata razgradnje fibrina te transabdominalnu pretragu ultrazvukom. Nadzor srčane akcije fetusa može otkriti smrt fetusa. Ultrazvuk kao pretraga nije senzitivan; zbog toga postavljanje konačne dijagnoze može biti kliničkim putem.

Liječenje

Ukoliko krvarenje ne ugrožava život majke ili fetusa, ako srčana akcija fetusa nije uznemirujuća a trudnoća nije blizu termina, savjetuje se hospitalizacija i mirovanje u krevetu što može smanjiti krvarenje. Ako se krvarenje smiri, dozvoljeno je kretanje a trudnicu se obično otpušta iz bolnice. Ako se krvarenje nastavlja, indicirano je hitno dovršenje trudnoće; način se izabire pomoću mjerila sličnih onima kod preeklampsije ili eklampsije (vidi str. 2197). Obično je indiciran vaginalni porod ubrzan IV primjenom oksitocina ili carski rez, ovisno o brzini pogoršanja stanja majke i fetusa. Amniotomija (prokidanje plodovih ovoja) se izvodi rano jer ona može ubrzati porod, sprječavajući DIK. Liječenje komplikacija (npr. šoka, DIK– a) je potporno.