Opetovani pobačaj

(Habitualni pobačaj)

Habitualni pobačaj je definiran kao ≥2 spontana pobačaja zaredom. Prilikom određivanja uzroka može biti potrebna opsežna obrada obaju roditelja; neki se uzroci mogu liječiti.

Etiologija

Opetovani pobačaji obično nastaju zbog poremećaja koji uzrokuju intrauterino oštećenje fetusa, kao što je kromosomska abnormalnost majke ili oca (npr. balansirana translokacija). Kromosomske abnormalnosti mogu uzrokovati 50% habitualnih pobačaja, koji su češći u ranoj trudnoći; u do 80% svih spontanih pobačaja koji se dešavaju s <10 tj. gestacije, ali u <15% onih koji se dešavaju s 20 tj. radi se o aneuploidiji. Ostali česti uzroci mogu uključivati poremećaje luteinskog razdoblja u majke (osobito <6 tj.), očite endokrine poremećaje (npr. sindrom policističnih jajnika, hipotireozu, hipertireozu, loše nadzirani dijabetes), teške kronične bubrežne bolesti, imunološke poremećaje (npr. lupus antikoagulans, antikardiolipinska protutijela, anti–β2 glikoprotein I) te, osobito nakon 10 tj., naslijeđene trombotične poremećaje majke (npr. otpornost na aktivirani protein C; mutacije gena za Leidenski faktor V i protrombin 20210; hiperhomocisteinemiju; nedostatke antitrombina ili proteina Z, C ili S). Insuficijencija cerviksa i anatomske abnormalnosti šupljine maternice (npr. polipi, miomi, prirođene malformacije) mogu stvoriti sklonost porodu <20 tj., ali nužno ne uzrokuju intrauterino oštećenje fetusa.

Dijagnoza i liječenje

Za isključivanje mogućih genskih uzroka može biti potrebna obrada (vidi str. 2144). Ostale pretrage mogu uključivati određivanje tiroid stimulirajućeg hormona, kao i menstruacijske anamneze, testosterona u serumu, razine glukoze i inzulina natašte te ultrazvuk za isključivanje sindroma policističnih jajnika; određivanje BUN i kreatinina ako se sumnja na kroničnu bubrežnu bolest; serološke pretrage zbog imunoloških uzroka; biopsiju endometrija zbog poremećaja luteinskog razdoblja te, ako do pobačaja dolazi nakon 10 tj., različite pretrage na druge trombotične poremećaje (vidi Pogl. 135 na str. 1080). Anatomski poremećaji maternice određuju se histerosalpingografijom ili sonohisterografijom. U do 50% žena uzrok se ne može utvrditi.

Neki se uzroci mogu liječiti. Ako se uzrok ne može otkriti, vjerojatnost rađanja živog djeteta u sljedećoj trudnoći iznosi 35 do 85%.