Insuficijencija cerviksa

Cervikalna insuficijencija je bezbolno otvaranje cerviksa koje dovodi do poroda živog fetusa između 16. i 22. tj. Pri procjeni opasnosti može pomoći ultrazvučna pretraga tijekom 2. tromjesečja. Liječenje se sastoji u pojačavanju vrata maternice kirurškim šavom poput duhankese (serklaža).

U žena sa slabim tkivom cerviksa, rastući produkti začeća uzrokuju otvaranje cerviksa prije vremena. Slabost tkiva može biti prirođena (npr. kod Ehlers–Danlosova sindroma) ili sekundarna zbog konizacije (osobito kad je odstranjeno 1,7 do 2,0 cm cerviksa), dubokih razdora cerviksa ili prethodnog pretjeranog širenja instrumentima. Dodatni čimbenici rizika uključuju poremećaje mullerovih vodova (npr. dvorogu ili septiranu maternicu), indukciju ovulacije (koja često dovodi do višeplodne trudnoće) i 3 prethodna gubitka trudnoće tijekom 2. tromjesečja. Opasnost je najveća u žena s 3 prethodna gubitka trudnoće u 2. tromjesečju.

Dijagnoza i liječenje

Insuficijencija cerviksa se dijagnosticira kliničkim putem. Sve učestalija primjena rutinske ultrazvučne pretrage tijekom drugog tromjesečja dokazala je obrnuto proporcionalan odnos između duljine vrata maternice i prijevremenog poroda; nalaz skraćenja cerviksa <2 cm prilikom ultrazvučne pretrage se smatra čimbenikom rizika.

Čini se kako serklaža (pojačanje vrata maternice kirurškim šavom poput duhankese) sprječava prijevremeni porod u bolesnica s 3 prethodna gubitka trudnoće u 2. tromjesečju. U ostalih bolesnica bi postupak vjerojatno trebalo ograničiti na one čija anamneza ukazuje na cervikalnu insuficijenciju a pretraga ultrazvukom pokazuje skraćenje cerviksa prije 22. do 24. tj. gestacije; čini se kako ograničavanje serklaže na takve bolesnice ne povećava opasnost od prijevremenog poroda a smanjuje za 2/3 broj serklaža koje se u današnje doba izvode. Dokazi ne podupiru izvođenje serklaže samo zbog ultrazvukom otkrivenog skraćenja cerviksa.