Hyperemesis gravidarum

Trudnička hiperemeza je jako povraćanje u trudnoći koje dovodi do dehidracije i ketoze. Dijagnoza se postavlja klinički i mjerenjem ketona u mokraći, elektrolita u serumu i bubrežne funkcije. Liječi se tekućinama IV, antiemeticima i privremenom obustavom prehrane na usta.

Trudnoća često uzrokuje mučninu i povraćanje; čini se da je uzrok nagli porast razina estrogena ili β–podjedinice humanog korionskog gonadotropina (β–hCG). U većini slučajeva radi se o jutarnjoj mučnini; odnosno, uz nju žene nastavljaju povećavati tjelesnu težinu i ne dehidriraju. Trudnička hiperemeza se razlikuje od jutarnje mučnine po gubitku težine (>5% težine) i razvoju dehidracije i ketoacidoze. Trudničku hiperemezu mogu potaknuti psihološki čimbenici (ambivalencija, strah). Trudnička hiperemeza koja traje nakon 16 do 18 tj. je rijetka, ali može ozbiljno oštetiti jetru, uzrokujući centrolobularnu nekrozu, opsežnu masnu promjenu, Wernickeovu encefalopatiju ili rupturu jednjaka.

Dijagnoza

Ako se sumnja na trudničku hiperemezu, mjere se ketoni u mokraći, tiroid stimulirajući hormon, elektroliti u serumu, AST, ALT, BUN, kreatinin u serumu, Mg, P i, ponekad, tjelesna težina. Potrebno je učiniti porodnički ultrazvuk kako bi se isključila hidatiformna mola i višeplodna trudnoća. Treba razmotriti mogućnost ostalih bolesti koje mogu uzrokovati povraćanje, a koje u trudnoći može biti teško dijagnosticirati: npr. hepatitis, pijelonefritis, pankreatitis, opstrukciju crijeva, promjene probavnog sustava, hipertireozu, gestacijsku trofoblastičnu bolest i povećani intrakranijalni tlak. Pretrage na ove bolesti zasnovane su na laboratorijskim, kliničkim ili ultrazvučnim nalazima.

Liječenje

Intravenski se primjenjuje 0,9%–tna fiziološka otopina s 5% dekstroze, obično oko 2 L tijekom 2 h, 1. litra sadrži 100 mg tiamina; stopa nadoknade tekućine je različita ovisno o odgovoru bolesnice, ali može biti i do 1 L svaka 4 h ili slično, tijekom do 3 dana. Ova bi se doza tiamina trebala primjenjivati tijekom 3 dana. Liječe se nedostaci elektrolita; K, Mg i P se nadomještaju prema potrebi. Mora se paziti da se prebrzo ne ispravi niski Na u plazmi jer to može izazvati centralnu pontinu mijelinolizu. Isprva, bolesnica ne dobiva ništa na usta. Povraćanje koje se nastavlja nakon početnog nadomještanja tekućine i elektrolita se liječi antiemetikom (npr. piridoksinom 10 do 25 mg PO tri puta dnevno; prometazinom 12,5 do 25 mg PO, IM ili rektalno svakih 4 do 8 h, metoklopramidom 5 do 10 mg IV ili PO svakih 8 h; ondansetronom 8 mg PO ili IM svakih 12 h; proklorperazinom 5 do 10 mg PO ili IM svakih 3 do 4 h).

Nakon povlačenja dehidracije i akutnog povraćanja, daju se na usta male količine tekućine. Bolesnice koje ne podnose ništa na usta nakon IV rehidracije i antiemetika može biti potrebno hospitalizirati ili primijeniti IV liječenje kod kuće a na usta ne smiju uzimati ništa dulje razdoblje (ponekad nekoliko dana ili dulje). Čim bolesnica može podnijeti tekućinu, može jesti male, suhe obroke a prehrana se obogaćuje prema podnošenju. U početku je potrebno liječenje IV primjenom vitamina sve dok ih nije moguće uzimati na usta. Ako je liječenje neučinkovito, može biti potrebna potpuna parenteralna prehrana i kortikosteroidi. Ako se usprkos liječenju nastavi progresivni gubitak težine, žutica ili tahikardija, u obzir dolazi prekid trudnoće.