Premenstrualni sindrom

Premenstrualni sindrom je obilježen razdražljivošću, anksioznošću, emocionalnom nestabilnošću, depresijom, edemom, boli u dojkama i glavoboljom koji se pojavljuju tijekom 7 do 10 dana prije a završavaju nekoliko sati nakon nastupa menzesa. Dijagnoza se postavlja kliničkim putem. Liječenje je simptomatsko i obuhvaća prehranu, lijekove i savjetovanje.

Čini se kako je premenstrualni sindrom (PMS) uzrokovan brojnim endokrinim čimbenicima (npr. hipoglikemijom, drugim promjenama metabolizma ugljikohidrata, hiperprolaktinemijom, promjenama razina cirkulirajućeg estrogena i progesterona, abnormalnim odgovorima na estrogen i progesterone, viškom aldosterona ili ADH). Estrogen i progesteron, kao i višak aldosterona i ADH mogu uzrokovati prolazno zadržavanje tekućine.

Simptomi i znakovi

Vrsta i izraženost simptoma se razlikuje od žene do žene te iz ciklusa u ciklus. Simptomi traju nekoliko sati do ≥10 dana, obično nestajući kada započne menzes. U perimenopauzalnih žena, simptomi mogu trajati do iza menzesa.

Najčešći simptomi su razdražljivost, anksioznost, nemir, ljutnja, nesanica, poteškoće pri koncentraciji, ravnodušnost, depresija i jaki zamor. Zadržavanje tekućine uzrokuje edeme, prolazno povećanje tjelesne težine te napetost i bolnost dojki. Mogu se pojaviti osjećaj pritiska ili težine u zdjelici te križobolja. Neke žene, osobito one mlađe, kada započne menzes imaju dismenoreju. Ostali nespecifični simptomi mogu obuhvaćati glavobolju, vrtoglavicu, parestezije u ekstremitetima, sinkopu, palpitacije, opstipaciju, mučninu, povraćanje i promjene apetita. Također se mogu pojaviti akne i neurodermatitis. Mogu se pogoršati postojeći kožni poremećaji, kao i dišne (npr. alergije, infekcije) i očne (npr. poremećaji vida, konjunktivitis) poteškoće.

Liječenje

Liječenje je simptomatsko, a započinje s odgovarajućim odmorom i spavanjem te redovitom tjelovježbom. Promjene u prehrani—povećanje količine bjelančevina, smanjenje količine šećera i uzimanje vitamina B kompleksa (osobito piridoksina) ili nadomještanje Mg—mogu biti od pomoći, kao i savjetovanje i izbjegavanje stresnih aktivnosti. Zadržavanje tekućine se može ublažiti smanjenjem unosa Na i uzimanjem diuretika (npr. hidroklorotiazida u dozi od 25 do 50 mg PO jednom/dan, ujutro) neposredno prije očekivanih simptoma. Međutim, minimiziranje zadržavanja tekućine ne ublažava sve simptome i može biti neučinkovito. SSRI (npr. fluoksetin u dozi od 20 mg PO jednom/ dan) se mogu primijeniti za ublažavanje anksioznosti, razdražljivosti i drugih emocionalnih simptoma, osobito ako se stres ne može izbjeći.

Kod nekih žena je učinkovito hormonalno liječenje. Mogućnosti obuhvaćaju oralne kontraceptive (npr. noretindron od 5 mg jednom/dan), progesteron putem vagitorija (200 do 400 mg jednom/dan), peroralni progestin (npr. mikronizirani progesteron 100 mg prije spavanja) tijekom 10 do 12 dana prije menstruacije, ili progestin dugog djelovanja (npr. medroksiprogesteron u dozi od 200 mg IM tijekom 2 do 3 mj.). Kod jako izraženih ili refraktornih simptoma, cikličke fluktuacije može smanjiti agonist gonadotropin–otpuštajućeg hormona (npr. leuprolid u dozi od 3,75 mg IM, goserelin u dozi od 3,6 mg SC svakog mj.), uz nisku dozu estrogen–progestina (npr. estradiol 0,5 mg jednom/dan uz mikronizirani progesteron 100 mg prije spavanja). Spironolakton, bromokriptin i inhibitori monoaminooksidaze nisu učinkoviti.