Dismenoreja

Dismenoreja je bol u zdjelici koja prati menzes. Primarna dismenoreja započinje tijekom adolescencije i ne može se objasniti građevnim ginekološkim poremećajima. Sekundarna dismenoreja obično započinje tijekom odrasle dobi i uzrokovana je osnovnim poremećajima u zdjelici. Dijagnoza se postavlja kliničkim putem i isključivanjem građevnih poremećaja pomoću ultrazvuka zdjelišta i pretraga usmjerenih na bilo koje druge uzroke na koje se klinički sumnja. Osnovne bolesti se liječe. Bol se liječi NSAID te ponekad, kontraceptivima s niskom dozom estrogena i progestinom.

Primarna dismenoreja je česta. Obično započinje tijekom adolescencije i slabi tijekom godina te nakon trudnoće. Smatra se kako bol nastaje zbog stezanja maternice i ishemije, vjerojatno posredovane prostaglandinima koje stvara sekretorni endometrij. Čimbenici koji joj pridonose mogu obuhvaćati prolaz menstrualnog tkiva kroz cerviks, suženo cervikalno ušće, poremećaj položaja maternice, nedostatak tjelovježbe i bojazan od menzesa.

Česti uzroci sekundarne dismenoreje su endometrioza, adenomioza maternice, miomi i, u rijetkih žena, izrazito usko cervikalno ušće (posljedica konizacije, kriokauterizacije ili termokauterizacije) koje postaje bolno kada maternica pokuša izbaciti tkivo. Bol ponekad nastaje zbog submukoznih mioma na peteljci ili polipa endometrija koji strši kroz cerviks.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Bol u zdjelici može se javiti istodobno s menzesom ili mu može prethoditi za 1 do 3 dana. Bol je najjača 24 h nakon početka menzesa a nakon 2–3 dana nestaje. Obično je oštra, ali može biti i tupa i trajna; može se širiti u križa ili noge. Česti su glavobolja, mučnina, opstipacija ili proljev te učestali podražaj na mokrenje; ponekad dolazi do povraćanja. Tijekom svih razdoblja menzesa mogu se pojaviti simptomi premenstrualnog sindroma. Ponekad se izbacuju endometralni ugrušci ili odljevi.

Na primarnu dismenoreju se sumnja ako simptomi započinju ubrzo nakon menarhe ili tijekom adolescencije. Na sekundarnu dismenoreju se sumnja ako simptomi započnu nakon adolescencije. Za dijagnozu je potrebna anamneza karakterističnih, recidivirajućih simptoma. Za razlikovanje primarne od sekundarne amenoreje, građevni ginekološki poremećaji se isključuju kliničkim pregledom, ultrazvukom zdjelice i pretragama na druge poremećaje na koje se klinički sumnja.

Liječenje

Osnovni poremećaji se liječe. Simptomatsko liječenje započinje odgovarajućim odmorom i spavanjem te redovitom tjelovježbom. Ženama s primarnom dismenorejom treba objasniti kako ne postoje nikakvi građevni ginekološki poremećaji. Trajnu bol uslijed primarne ili sekundarne dismenoreje treba liječiti; obično se započinje primjenom NSAID–a 24 do 48 h prije, te nastavlja tijekom 1 ili 2 dana nakon početka menzesa. Ukoliko su ove mjere neučinkovite, savjetuje se sprječavanje ovulacije oralnim kontraceptivom s niskom dozom estrogena i progestinom. Ponekad je učinkovita hipnoza. Kod neizdržive boli nepoznatog izvora, može pomoći presijecanje materničnih živaca presakralnom neurektomijom te razdvajanje sakrouterinih ligamenata