Poslijeporođajno krvarenje

Poslijeporođajno krvarenje je gubitak krvi >500 ml tijekom ili neposredno nakon 3. porođajnog doba. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se masažom maternice i oksitocinom IV, ponekad potpomognuto injekcijama 15–metil prostaglandin F2 ili metilergonovina.

Poslijeporođajno krvarenje često nastaje od krvarenja iz sijela posteljice. Čimbenici rizika za krvarenje s toga mjesta uključuju atoniju maternice zbog prerastegnutosti (uzrokovane višeplodnom trudnoćom, polihidramnijem ili abnormalno krupnim fetusom), produljene ili disfunkcionalne trudove, visoki multiparitet (porod 5 žive djece), relaksirajuće anestetike, brzi porod, korioamnionitis i zaostatak posteljičnog tkiva (npr. zbog placente accrete). Također se moraju uzeti u obzir ostali mogući uzroci krvarenja–razdori spolnog sustava, produljenje epiziotomije ili rupture maternice. Miomi maternice mogu pridonijeti krvarenju. Poslijeporođajno krvarenje uslijed subinvolucije (nepotpune involucije) sijela posteljice obično se zbiva rano, no može se pojaviti čak i 1 mj. nakon poroda.

Liječenje

Intravaskularni volumen tekućine se nadomješta 0,9% fiziološkom otopinom IV sve do količine od 2 L; transfuzija se primjenjuje ako ovaj volumen fiziološke otopine nije dovoljan. Pokušava se hemostaza bimanualnom masažom maternice i IV infuzijom oksitocina a maternica se eksplorira u potrazi za razdorima i zaostalim posteljičnim tkivom. Također se pregledavaju cerviks i rodnica; laceracije se zbrinjavaju. Ako se obilno krvarenje nastavi i tijekom infuzije oksitocina, trebalo bi pokušati s primjenom 15–Metil prostaglandina F u dozi od 250 μg IM svakih 15 do 90 min sve do 8 doza ili metilergonovinom u dozi od 0,2 mg IM jednom (nakon čega može slijediti 0,2 mg PO tri do četiri puta dnevno tijekom 1 tj.); tijekom carskog reza ovi se lijekovi mogu ubrizgati neposredno u miometrij. U žena s astmom, trebalo bi izbjegavati prostaglandine; u žena s hipertenzijom trebalo bi izbjegavati metilergonovin. Ponekad se za pojačanje tonusa maternice može primijeniti rektalno misoprostol u dozi od 800 do 1000 μg. Ako se hemostaza ne može postići, može biti nužno podvezivanje hipogastrične arterije ili histerektomija.

Prevencija

Predisponirajuća stanja (npr. miomi maternice, polihidramnij, višeplodna trudnoća), koagulopatija majke, rijetka krvna grupa te puerperalno krvarenje u anamnezi, se otkrivaju prije poroda i, kad je to moguće, ispravljaju. Uvijek je mudro porod voditi pažljivo, bez žurbe i uz najmanje moguće upletanje.

Nakon odvajanja posteljice obično se za osiguranje stezanja maternice i smanjenja gubitka krvi primjenjuje 10 jedinica oksitocina IM ili infuzija razrijeđenog oksitocita (10 ili 20 jedinica na 1000 ml IV otopine brzinom od 125 do 250 ml/h tijekom 1 do 2 h).

Nakon poroda posteljice, potrebno je pažljivo pregledati je li cijela; ako nije, maternica se eksplorira ručno te se zaostali dijelovi odstranjuju. Rijetko je potrebna kiretaža. Stezanja maternice i količina krvarenja na rodnicu mora se nadzirati 1 h nakon okončanja 3. porođajnog doba.