Indukcija poroda

Indukcija poroda je poticanje trudova, obično pomoću oksitocina.

Indikacije: Indukcija poroda može biti zdravstveno indicirana (npr. kod preeklampsije ili eklampsije) ili izborna (da se točno zna kad dolazi do poroda). Prije izborne indukcije, mora se utvrditi zrelost fetalnih pluća; ako je gestacijska dob <39 tj. za određivanje omjera lecitin/sfingomijelin ili drugih indeksa zrelosti fetalnih pluća izvodi se amniocenteza. Kontraindikacije za indukciju uključuju kirurške zahvate na fundusu maternice, prethodni klasični carski rez i hipertoničnu materničnu disfunkciju. Višestruki prethodni ožiljci na maternicu predstavljaju relativnu kontraindikaciju.

Postupak: Ako je cerviks zatvoren, dugačak i tvrd (nezreo), daju se lijekovi kako bi se cerviks otvorio i nestao (sazrio). Učinkovit može biti misoprostol u dozi od 25 μg, primijenjen vaginalno svakih 4 do 6 h. Kontraindikacije misoprostolu uključuju prethodne kirurške zahvate na maternici i carski rez. Druge mogućnosti uključuju prostaglandin E 2primijenjen intracervikalno (0,5 mg) ili u vidu rodničnog pesara (10 mg).

Kad cerviks sazrije, inducira se porod. Najbezopasniji, najučinkovitiji postupak je trajna IV infuzija oksitocina. Doza iznosi 0,5 do 2 milijedinice/min, a povećava se za 0,5 do 2 milijedinice svakih 15 do 30 min prema potrebi, za izazivanje snažnih trudova; rijetko je potrebno >20 milijedinica/min. Uz veće doze (>40 milijedinica/min), može doći do jakog zadržavanja vode. Primjenu oksitocina se mora nadzirati kako bi se spriječile hipertonične kontrakcije maternice, koje mogu ugroziti fetus. Vanjski nadzor fetusa je rutinski postupak a unutarnji nadzor može započeti čim se ovoji mogu bez opasnosti prokinuti—obično kad je cerviks proširen 2 cm a verteks glave angažiran.