Kontracepcija

Metode za sprječavanje začeća koje se najčešće rabe u SAD–u su (prema redoslijedu popularnosti) oralni kontraceptivi, prezervativi, prekinuti snošaj (coitus interruptus), povremeno suzdržavanje, injekcije progestina, potkožni implantati progestina i intrauterini ulošci (engl. intrauterine device = IUD; spirala; dijafragma). Tijekom nekoliko godina su, uz metode nepovezane s koitusom (oralni kontraceptivi, IUD, injekcije progestina, potkožni implantati progestina), stope trudnoća <1%/god., a uz metode vezane za snošaj (npr. prezervativ, dijafragma, spermicid, prekinuti snošaj) oko 5%/god.; stope trudnoća su veće u prvoj godini a zatim se u kasnijim godinama smanjuju, kako se korisnici navikavaju na metodu a ženina se plodnost smanjuje. Nasuprot tome, stopa trudnoća uz česti spolni odnos bez zaštite iznosi 90%. Često se prednost daje prezervativima, usprkos njihovoj relativno visokoj stopi neuspješnosti, jer štite od spolno prenosivih bolesti, osobito HIV–a. Hitnu kontracepciju, primijenjenu nakon spolnog odnosa ne bi trebalo primjenjivati kao redovitu metodu zaštite od začeća.