Postupci potpomognute reprodukcije

Metode potpomognute reprodukcije uključuju postupke sa sjemenom i jajnim stanicama in vitro s ciljem stvaranja embrija.

Postupci potpomognute reprodukcije (engl. assisted reproductive techniques = ART) mogu dovesti do višeplodne trudnoće, no opasnost je manja nego kod nadzirane hiperstimulacije jajnika. Ako je opasnost od genskog poremećaja visoka, embrij se često može ispitati na poremećaje prije implantacije (vidi str. 2144).

In vitro fertilizacija (IVF) se može primijeniti za liječenje neplodnosti uzrokovane oligospermijom, protutijelima na spermije, poremećajima jajovoda ili endometriozom kao i neobjašnjene neplodnosti. Postupci obuhvaćaju nadziranu hiperstimulaciju jajnika, vađenje oocita, oplodnju, uzgoj embrija i prijenos embrija. Za nadziranu hiperstimulaciju jajnika može se rabiti klomifen i gonadotropine ili samo gonadotropine. Za sprječavanje prijevremene ovulacije često se primjenjuje agonist ili antagonist gonadotropin otpuštajućeg hormona (GnRH). Nakon dovoljnog rasta folikula, daje se humani korijalni gonadotropin (hCG) u svrhu izazivanja konačnog sazrijevanja folikula. Oko 34 h nakon primjene hCG–a, oocite se vade neposrednom punkcijom folikula iglom, obično transvaginalno pomoću ultrazvuka ili rjeđe, pomoću laparoskopa. Oocite se oplođuju in vitro. Uzorak sjemena se ispire više puta s medijem za uzgoj kulture tkiva i koncentrira se za pokretne spermije. Spermiji se dodaju, zatim se oocite uzgajaju tijekom 2 do 5 dana. Samo 1 ili mali broj nastalih embrija se prenosi u šupljinu maternice, umanjujući mogućnost višeplodne trudnoće, najveće opasnosti vezane za IVF. Broj prenesenih embrija određen je ženinom dobi i vjerojatnošću uspjeha IVF–a. Ostali se embriji mogu smrznuti u tekućem dušiku za prijenos u slijedećem ciklusu.

Prijenos gamete u jajovod (engl. gamete intrafallopian tube transfer = GIFT) je alternativa IVF–u ali se rijetko primjenjuje i to tipično u žena s neobjašnjenom neplodnošću ili s normalnom funkcijom jajovoda uz endometriozu. Kao i kod IVF–a dobiva se više jajnih stanica i sjeme ali se prenose—transvaginalno uz navođenje ultrazvukom ili laparoskopski—u distalni dio jajovoda, gdje dolazi do oplodnje. Stopa uspješnosti u većini centara za liječenje neplodnosti iznosi oko 25 do 35%.

Intracitoplazmatska injekcija spermija je korisna kad ostale metode ne pokažu uspjeha ili za to postoji mala vjerojatnost, ili kad postoji teški poremećaj spermija. Spermiji se injiciraju u oocitu zaobilazeći tako njihov poremećaj. Nakon toga se embrij uzgaja i prenosi kao i kod IVF–a. U 2002. preko 34% svih ART ciklusa dovelo je do trudnoće, od čega je do rođenja živog djeteta došlo u 83% slučajeva.

Ostali postupci obuhvaćaju kombinaciju in vitro fertilizacije i GIFT–a, prijenosa zigote u jajovod, korištenje tuđih oocita i prijenos smrznutih embrija zamjenskoj majci. Neki od ovih postupaka izazivaju moralne i etičke dvojbe (npr. pravo na roditeljstvo kod zamjenske majke, selektivna redukcija broja implantiranih embrija ako dođe do višeplodne trudnoće).