Poremećaj funkcije jajnika

Poremećaj ovulacije je abnormalnost, neredovitost ili izostajanje ovulacije. Menzes je često neredovit ili izostaje. Dijagnozu je obično moguće postaviti na osnovi anamneze ili ju se može potvrditi mjerenjem razine hormona ili serijskim ultrazvučnim pretragama zdjelice. Liječi se obično indukcijom ovulacije klomifenom ili drugim lijekovima.

Kronični poremećaj ovulacije u premenopauzalnih žena je najčešće uzrokovan sindromom policističnih jajnika (PCOS—vidi str. 2078) ali ima i mnoge druge uzroke, uključujući hiperprolaktinemiju i poremećaj funkcije hipotalamusa (npr. hipotalamična amenoreja).

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Na poremećaj ovulacije se posumnja ako menzes izostaje, neredovit je ili mu ne prethode osjetljivost dojki, napuhnutost ili promjene raspoloženja.

Mjerenje jutarnje tjelesne temperature može pomoći prilikom određivanja je li i kada je došlo do ovulacije (vidi str. 2134). Međutim, ova metoda je često netočna, a granica točnosti se kreće oko 2 dana. Točnije metode uključuju komplete za testiranje kod kuće, koji otkrivaju porast izlučivanja luteinizirajućeg hormona (LH) u mokraći 24 do 36 h prije ovulacije te ultrazvučnu pretragu zdjelice koja se rabi za praćenje promjera folikula u jajniku i njegovog puknuća. Razina progesterona u serumu 3 ng/ ml (9.75 nmol/l) ili povišena razina jednog od njegovih metabolita, pregnanediol glukuronida u mokraći (mjerenog, ako je moguće, 1 tj. prije početka slijedeće menstruacije) također ukazuje da je upravo došlo do ovulacije.

Neredovita ovulacija bi trebala potaknuti obradu na poremećaje hipofize, hipotalamusa ili jajnika (npr. PCOS).

Liječenje

Ovulaciju se obično može izazvati lijekovima. Obično se kronična anovulacija koja nije uzrokovana hiperprolaktinemijom na početku liječi antiestrogenom, klomifen citratom. Isprva se, ukoliko nije uslijedilo samo od sebe, krvarenje iz maternice izaziva medroksiprogesteron acetatom u dozi od 5 do 10 mg PO jednom/dan tijekom 5 do 10 dana. Peti dan nakon početka krvarenja započinje se primjena klomifena u dozi od 50 mg PO jednom/dan te se daje tijekom 5 dana. Do ovulacije obično dolazi 5 do 10 dana (prosječno 7 dana) nakon posljednjeg dana primjene klomifena; ako do ovulacije dođe, slijedi menzes nakon 35 dana od prethodnog krvarenja. Dnevna se doza može povećati za 50 mg svaka 2 ciklusa do najviše 200 mg/dozi ako je to potrebno za izazivanje ovulacije. Liječenje se nastavlja prema potrebi sve do nastanka 4 ovulatorna ciklusa.

Nepoželjni učinci klomifena uključuju vazomotorne valove (10%), napetost abdomena (6%), bolnost dojki (2%), mučninu (3%), vidne simptome (1 do 2%) i glavobolje (1 do 2%). I višeplodna trudnoća (ponajprije dvojci) i hiperstimulacija jajnika se pojavljuju u oko 5% slučajeva. Ciste jajnika su česte. Prethodno je ukazano na mogućnost povezanosti između klomifena uzimanog >12 ciklusa i raka jajnika, ali to nije potvrđeno.

U bolesnica s PCOS, od kojih većina također ima otpornost na inzulin, za izazivanje ovulacije se prvo može primijeniti lijek koji izaziva senzibilizaciju na inzulin. Lijekovi uključuju metformin u dozi od 750 do 1000 mg PO dvaput dnevno (ili 500 do oko 750 mg PO 3×/dan) ili, rjeđe, tiazolidinedioni (npr. rosiglitazon, pioglitazon). Ako je senzibilizacija na inzulin neučinkovita, može se dodati klomifen.

U žena s poremećajem ovulacije koji ne odgovara na klomifen, mogu se primijeniti humani gonadotropini (odnosno pripravci koji sadrže pročišćeni ili rekombinantni folikul stimulirajući hormon [FSH] i različite količine LH). Postoji nekoliko pripravaka za IM i SC primjenu slične učinkovitosti; oni tipično sadrže 75 i.j. aktivnosti FSH s aktivnošću LH ili bez nje. Obično se primjenjuju jednom/dan, s početkom 3. do 5. dana nakon izazvanog ili spontanog krvarenja; oni u najboljem slučaju za 7 do 14 dana stimuliraju sazrijevanje 1 do 3 folikula koji se prikazuju ultrazvukom. Ovulacija se izaziva humanim korijalnim gonadotropinom (hCG) u dozi od 5000 do 10.000 i.j. primijenjenim IM nakon sazrijevanja folikula; kriteriji za indukciju se mogu razlikovati ali tipično bi barem jedan folikul morao biti promjera >16 mm. Međutim, ovulacija se ne inducira ako je žena u povećanoj opasnosti od višeplodne trudnoće ili sindroma hiperstimulacije jajnika. Čimbenici rizika uključuju postojanje >3 folikula promjera >16 mm i preovulatorne razine estradiola u serumu >1500 pg/ml ili možda >1000 pg/ml u žena s nekoliko malih folikula u jajniku.

Nakon liječenja gonadotropinima, 10 do 30% uspješnih trudnoća je višeplodno. Hiperstimulacija jajnika se zbiva u 10 do 20% bolesnica; jajnici mogu postati jako povećani a intravaskularni volumen tekućine se pomiče u peritonealnu šupljinu, uzrokujući potencijalno po život opasni ascites i hipovolemiju.

Osnovni se poremećaji (npr. hiperprolaktinemija—vidi str. 1188) liječe. Ako je uzrok hipotalamička amenoreja, ovulaciju može izazvati gonadorelin acetat, sintetski gonadotropin–otpuštajući hormon (GnRH) primjenjivan u vidu pulsne IV infuzije. Najučinkovitije su doze od 2,5 do 5,0 μg bolusa (pulsne doze) u pravilnim razmacima svakih 60 do 90 min. Nije vjerojatno kako će gonadorelin acetat uzrokovati višeplodnu trudnoću.