Rak rodnice

Rak rodnice je obično karcinom pločastih stanica, s najčešćom pojavom u žena >60 god. Najčešći simptomi su abnormalno krvarenje iz rodnice. Dijagnoza se postavlja biopsijom. Mali, ograničeni rak se liječi histerektomijom uz vaginektomiju i odstranjenje limfnih čvorova; većina drugih liječi se zračenjem.

Vaginalni rak sačinjava 1% raka ginekoloških organa u SAD–u. Prosječna dob u vrijeme postavljenja dijagnoze iznosi 60 do 65 god. Čimbenici rizika su infekcija humanim papilomavirusom i rak stidnice ili vrata maternice. Izloženost dietilstilbestrolu in utero stvara sklonost klarocelularnom adenokarcinomu rodnice, koji je rijedak; prosječna dob postavljanja dijagnoze je 19 god.

Većina (95%) primarnog raka rodnice su karcinomi pločastih stanica, ostali su primarni i sekundarni adenokarcinomi, sekundarni planocelularni karcinomi (u starijih žena), klarocelularni adenokarcinomi (u mladih žena) i melanomi. Najčešći sarkom rodnice, botrioidni sarkom (embrionalni rabdomiosarkom), ima vršnu incidenciju u dobi od 3 god.

Većina raka rodnice se razvija u gornjoj 1/ 3 stražnje stijenke rodnice. Mogu se širiti neposredno (u lokalna paravaginalna tkiva, mokraćni mjehur ili rektum), kroz inguinalne limfne čvorove iz promjene u donjem dijelu rodnice, kroz zdjelične limfne čvorove iz promjena u gornjem dijelu rodnice, ili hematogeno.

Simptomi i znakovi

Većina bolesnica se javlja s abnormalnim postmenopauzalnim, postkoitalnim ili intermenstrualnim krvarenjem na rodnicu. Neke se također javljaju s vodenastim iscjetkom na rodnicu ili dispareunijom. Mali broj bolesnica je bez simptoma, a promjena se otkriva tijekom rutinskog ginekološkog pregleda ili obrade zbog abnormalnog Papa testa. Vezikovaginalne i rektovaginalne fistule su znakovi uznapredovale bolesti.

Dijagnoza

Obično se dijagnoza postavlja na maloj biopsiji, no ponekad je potrebna široka lokalna ekscizija. Stadij raka se određuje klinički, ponajprije na osnovi tjelesnog pregleda, endoskopije (odnosno, cistoskopije, rektoskopije), rendgenske slike prsišta (zbog plućnih metastaza) te, obično CT–a (zbog metastaza u trbušnu šupljinu i zdjelicu). Stadij 0 je karcinom in situ. Stadij I su tumori ograničeni na stijenku rodnice. Tumori stadija II zahvaćaju subvaginalno tkivo. Tumori stadija III se šire u zid zdjelice. Tumori stadija IV se šire izvan male zdjelice ili zahvaćaju sluznicu mokraćnog mjehura ili rektuma.

Prognoza i liječenje

Petogodišnje preživljenje iznosi 65–70% za stadij I, 47% za stadij II, 30% za stadij III i 15– 20% za stadij IV. Prognoza je lošija ako su primarni tumori veliki ili slabo diferencirani.

Tumori stadija 0 se liječe samo širokom lokalnom ekscizijom. Tumori stadija I ograničeni na gornju 1/3 rodnice se mogu liječiti radikalnom histerektomijom, gornjom vaginektomijom i odstranjenjem zdjeličnih limfnih čvorova. Većina ostalih primarnih tumora se liječi zračenjem, obično kombinacijom vanjskog zračenja i brahiterapije. Ako je liječenje zračenjem kontraindicirano zbog vezikovaginalne ili rektovaginalne fistule, radi se egzenteracija zdjelice.