Smetnje mokrenja
Smetnje mokrenja pogađaju kako zadržavanje tako i otpuštanje mokraće, koji su pod nadzorom istih mehanizama živčanog i mokraćnog sustava. Tada dolazi do inkontinencije ili do retencije mokraće.
Za normalno mokrenje neophodna je cjelovitost autonomnog i voljnog živčanog sustava te primjerenost GU muskulature. Normalno punjenje mjehura preko receptora u stijenci šalje podražaje spinalnim S2 i S3 živcima u kralježničnu moždinu pa u senzorni korteks, gdje se percipira potreba za mokrenjem. Postoji individualno različit volumen praga koji navodi na pražnjenje mjehura. Međutim, vanjski urinarni sfinkter, na izlazu iz mjehura, pod voljnom je kontrolom i obično ostaje stegnut sve dok osoba ne odluči mokriti. Kontroli pomaže i inhibicijski centar mikturicije u frontalnom režnju mozga. Kod se donese odluka o mokrenju, voljni signali iz motornog korteksa pokreću proces. Ti se impulsi prenose u pons, gdje je centar za mokrenje, koji usklađuje kontrakciju glatkih mišića detrusora (putem parasimpatičkih kolinergičkih niti) s relaksacijom unutarnjeg sfinktera (putem alfa–simpatičkih niti) te poprečnoprugastih mišića vanjskog sfinktera i dna zdjelice. Usto je za normalnu kontinenciju potrebna uredna kognitivna funkcija, uključujući motivaciju, pokretnost, pristup nužniku i spretnost ruku.
Oštećenje ili disfunkcija bilo koje od navedenih komponenata uzrokuje inkontinenciju ili retenciju mokraće.