Rak uretre

Rak uretre je rijedak, javlja se u oba spola, a može biti planocelularan, prijelaznog epitela ili, ponekad, adenokarcinom.

Tumori uretre rano urastaju u susjedna tkiva pa su u trenutku dijagnosticiranja većinom uznapredovali. Vanjski inguinalni ili zdjelični (opturatorski) limfonodi su obično prvi pogođeni metastazama.

Većina žena dolazi zbog hematurije i opstrukcijskih smetnji mokrenja ili retencije urina. U anamnezi navode polakisuriju ili uretralni sindrom (preosjetljivost mišića dna zdjelice). Većina muškaraca dolazi zbog simptoma strikture uretre, a samo manji dio zbog hematurije ili krvavog iscjetka. Ponekad se kod uznapredovalog procesa može napipati čvorasta tvorba.

Na dijagnozu upućuje klinička slika, a potvrđuje se cistouretroskopijom. Biopsija je potrebna radi razlikovanja karcinoma uretre od prolapsa i karunkule. Za stupnjevanje služe CT ili MR (potonji je pouzdaniji u muškaraca).

Prognoza ovisi o lokalizaciji unutar uretre i o proširenosti procesa, navlastito o dubini invazije. Petogodišnje preživljenje iznosi >60% za distalne, ali svega 10–20% za proksimalne novotvorine, a stopa recidiva je >50%.

Liječenje površnih ili minimalno invazivnih distalnih tumora u prednjem dijelu uretre provodi se zračenjem (intersticijsko ili kombinirano, intersticijsko i vanjsko), otvorenom kirurškom ekscizijom, fulguracijom ili laserom. Veći i invazivniji prednji tumori i proksimalni procesi u stražnjem dijelu uretre nalažu multimodalno liječenje s radikalnom resekcijom i diverzijom urina, obično u kombinaciji s radioterapijom. Kirurški zahvat uključuje bilateralnu resekciju zdjeličnih, a ponekad i inguinalnih limfonoda, često s odstranjivanjem dijela simfize i donjih grana stidne kosti. Vrijednost kemoterapije koja se ponekad provodi nije utvrđena.