Rak penisa

Većinom je riječ o planocelularnom karcinomu, koji se obično javlja u starijih, neobrezanih muškaraca, osobito uz lošu lokalnu higijenu.

Humani papilomavirusi, posebno tipovi 16 i 18, imaju stanovitu etiološku ulogu. U prekanceroze idu Queyratova eritroplazija, Bowenova bolest i bowenoidna papuloza. Prve dvije napreduju do invazivnog oblika planocelularnog karcinoma u 5–10% slučajeva, što nije slučaj s bowenoidnom papulozom. Ove tri promjene imaju različite kliničke slike i biološke učinke, ali su histološki skoro identične; prikladnije ih je nazivati intraepitelnim neoplazmama ili carcinoma in situ.

Većina planocelularnih karcinoma se razvija na glansu, u koronarnom žlijebu ili ispod prepucija. Obično se javlja mala eritematozna promjena, duže vrijeme ograničena na kožu. Kasnije egzofitičnim rastom dobiva oblik gljive ili endofitično infiltrira s ulceracijama. Potonji tip znatno češće metastazira, većinom u površne i u duboke inguinofemoralne i zdjelične limfne čvorove. Udaljene presadnice (npr. pluća, jetra, kost, mozak) su rijetke osim u kasnim fazama bolesti.

Većina bolesnika dolazi zbog vrijeda koji ne zaraštava, zbog malog otvrdnuća kože ili zbog neobične pustule ili bradavice. Ulceracija zna biti površna ali i duboka sa zavrnutim rubovima. Mnogi bolesnici rak ni ne zamjećuju ili se javljaju kasno; bolnost je naime rijetka.

Dijagnoza

Biopsija je neophodna pri sumnji na rak, a po mogućnosti treba uzorkovati i tkivo ispod promjene. MR i UZ omogućuju stupnjevanje lokaliziranog procesa, utvrđivanje invazije u corpora cavernosa i procjenu limfnih čvorova. Rabi se standardni TNM sustav (TBL. 241–1).

Liječenje

Neliječeni rak penisa progredira i u pravilu uzrokuje smrt unutar 2 god. Ranom terapijom ovaj se rak obično može izliječiti.

Cirkumcizija ili ablacija laserom može biti dovoljna za male, površne promjene, ali je za veće, infiltrativne lezije potrebno izvršiti totalnu penektomiju, često uz ilioinguinalnu limfadenektomiju. Parcijalna penektomija je prihvatljiva ako se tumor može u cijelosti ekscidirati s odgovarajućim rubovima i očuvati deblo penisa koje omogućava mokrenje i seksualne funkcije. Ako je tumor visokog stupnja ili urasta u kavernozna tijela, neophodna je obostrana ilioinguinalna limfadenektomija. Mjesto radioterapije je prijeporno. Za uznapredovali invazivni rak palijacija se može polučiti operacijom i radioterapijom, ali izlječenje je malo vjerojatno. Pri uznapredovalom raku kemoterapija pokazuje skroman uspjeh.

TABLICA 241–1

STUPNJEVANJE PROŠIRENOSTI GENITOURINARNOG RAKA

AJCC/TNM*

KARCINOM BUBREGA

MJEHUR

PROSTATA

URETRA

PENIS

TESTIS

T1

Najveći promjer ≤7 cm, ograničen na bubreg

Urasta u subepitelno vezivo

Neupadan pri fizikalnom pregledu ili slikovnom prikazu

Urasta u subepitelno vezivo

Urasta u subepitelno vezivo

Ograničen na testis i epididimis bez invazije žila i limfonoda, može zahvatiti tunica albuginea, ali ne i tunica vaginalis

T1a

Najveći promjer ≤4 cm

Slučajni nalaz u ≤5% reseciranih tkiva

T1b

Najveći promjer >4 cm, ali ≤7 cm

Slučajni nalaz u >5% reseciranih tkiva

T1c

Otkriven iglenom biopsijom zbog povišenja PSA

T2

Najveći promjer >7 cm, ali ograničen na bubreg

Urasta u mišić

Palpabilan, pouzdano vidljiv slikovnim prikazom, ograničen na prostatu

Infiltrira periuretalne mišiće, corpusspongiosum ili prostatu

Urasta u corpus spongiosum ili c. cavernosum

Ograničen na testis i epididimis s invazijom krvnih i limfnih žila ili preko t. albuginea zahvaća t. vaginalis

T2a

Invadira površne mišiće (unutarnju polovicu)

Zahvaća 1/2 jednog režnja ili manje

T2b

Invadira duboke mišiće (vanjsku polovicu)

Zahvaća >1/2 režnja, ali ne i drugi

T2c

Zahvaća oba režnja

T3

Širi se u veće žile, invadira nadbubrežnu žlijezdu i perirenalno tkivo, ali unutar Gerotine fascije

Invadira perivezikalno tkivo

Širi se izvan kapsule prostate

Infiltrira šire od periuretralnih tkiva (vagina, labija, mišići u žena, a c. cavernosum ili mišići u muškaraca)

Zahvaća uretru ili prostatu

Urasta u spermatični snop uz ili bez žilne i limfne invazije

T3a

Izravno urasta nadbubrežnu žlijezdu i perirenalno ili sinusno masno tkivo

Mikroskopska invazija perivezikalnog tkiva

Širi se preko kapsule na jednu ili obje strane

T3b

Širi se u bubrežnu venu, njene segmentne ogranke ili donju šuplju venu ispod ošita

Makroskopska invazija perivezikalnog tkiva (ekstravezikalna tvorba)

Invadira sjemene mjehuriće

T3c

Širi se u šuplju venu iznad ošita ili invadira stjenku vene kave

T4

Širi se izvan Gerotine fascije

Zahvaća:

Fiksiran ili urasta susjedne strukture osim sjemenih mjehurića

Urasta druge susjedne strukture

Urasta skrotum sa ili bez žilne ili limfne invazije

T4a

–prostatu, maternicu ili rodnicu

T4b

–trbušni ili pelvični zid

*AJCC/TNM stupnjevanje uključuje i broj zahvaćenih regionalnih limfonoda (ne može se procijeniti

zahvaćeni limfni čvorovi i veličina nodalnih presadnica) te postojanje udaljenih metastaza (ako

diferenciranje unutar kategorija označava se malim slovima.