Bolesti glomerula

Glomerulopatije se dijele u one čiji je vodeći znak hematurija (sindrom nefritisa), proteinurija (sindrom nefroze) ili njihova kombinacija (TBL. 235–1). Bolesti mogu biti primarne ili sekundarne (TBL. 235–2 i 235–3). Patofiziologija nefritisa i nefroze se nemalo razlikuje, ali postoje znatna preklapanja, tako da se različite bolesti mogu javiti s istom kliničkom slikom, a nalaz hematurije ili proteinurije sam po sebi ne ukazuje na terapiju ili na prognozu.

Dijagnoza glomerularne bolesti se obično postavlja probirom ili rutinskom obradom, koja otkriva povišenje kreatinina u serumu i patološki nalaz mokraće (hematurija sa ili bez cilindrurije, proteinurija ili sve navedeno). Već u početku se nastoji razlikovati pretežno nefritičku od pretežno nefrotske slike te utvrditi vjerojatan uzrok prema dobi bolesnika (TBL. 235–1), pratećim bolestima (TBL. 235–2 i 235–3) i drugim anamnestičkim podacima (npr. razvoj u vremenu, sistemske promjene, obiteljska anamneza). Biopsija bubrega je indicirana kad je dijagnoza ipak nejasna ili kad bi histološki nalaz mogao utjecati na izbor liječenja i na prognozu (npr. lupusni nefritis).