Poremećaji prometa fosfora

Fosfor ide u najzastupljenije elemente čovječjeg organizma. Većinom je vezan s kisikom u obliku fosfata (PO4). Oko 85% od ukupno 500–700 g PO4 nalazi se u kostima kao važan sastojak hidroksiapatita. U mekim tkivima PO4 je većinom u unutarstaničnom odjeljku kao sastojak niza organskih spojeva, poput nukleinskih kiselina i fosfolipida stanične membrane. Uključen je i u aerobnu i u anaerobnu mijenu tvari; 2,3 difosfoglicerat (2,3–DPG) u E igra ključnu ulogu u dopremi O2 tkivima. ADP i ATP sadrže PO4 čije dvostruke međusobne veze pohranjuju energiju. Anorganski PO4 je glavni stanični anion, ali se nalazi i u plazmi. Normalne razine anorganskog PO4 u plazmi odrasle osobe iznose 0,81– 1,45 mmol/L (2,5–4,5 mg/dl), a više su, za 50% u dojenčadi i 30% u djece, vjerojatno zbog dodatnog PO4 potrebnog za rast i razvoj.

Tipična američka dijeta sadrži 800– 1500 mg PO4. Toliko se otprilike izlučuje i stolicom, što ovisi o dijetnom sadržaju spojeva koji vežu PO4 (većinom Ca).

Vitamin D povećava crijevnu apsorpciju PO4 i Ca. Kako bi se održala ravnoteža, bubrežno izlučivanje PO4 odgovara otprilike intestinalnoj apsorpciji. Do gubitka PO4 dolazi u mnogim bolestima, što onda potiče bubrege na zadržavanje PO4, dok kosti predstavljaju skladište iz kojeg se ublažavaju kolebanja plazmatskih i staničnih razina PO4.