Hipomagnezijemija
Plazmatske razine Mg su <0,7 mmol/L (<1,4 mEq/L). Uzroci su nedovoljan unos ili slaba apsorpcija Mg, odnosno povećano izlučivanje zbog hiperkalcijemije ili lijekova kao što je furosemid. Simptomi, poput suženja svijesti, tremora, tetanije, konvulzija ili aritmija obično su vezani uz prateću hipokalijemiju ili hipokalcijemiju. Liječenje se sastoji iz nadoknade Mg.
I pored smanjenih količina u kostima i u stanicama, koncentracija Mg u plazmi može biti uredna, čak i uz određivanje slobodnih Mg iona. Manjak Mg je obično posljedica neprimjerenog unosa uz poremećaje u crijevnoj apsorpciji i bubrežnoj reapsorpciji. Niz razloga klinički značajnog manjka Mg donosi TBL. 156–8.
TABLICA 156–8
UZROCI HIPOMAGNEZIJEMIJE
STANJE | PRIMJEDBA |
Alkoholizam | Neadekvatan unos i pretjerano renalno izlučivanje |
Probavni gubici | Šećerna bolest Steatoreja |
Trudnoća | Preeklampsija/eklampsija (str. 2197) Dojenje (↑Mg potrebe) |
Primarni bubrežni gubici | Rijetki: pretjerano izlučivanje Mg bez jasnog uzroka (npr. Gitelmanov sindrom) |
Sekundarni bubrežni gubici | Tijazidi i diuretici Henleove petlje Hiperkalcijemija Nakon odstranjenja paratireoidnog tumora Dijabetička ketoacidoza Hipersekrecija aldosterona, T3/T4 ili ADH Nefrotoksini (amfotericin B, cisplatin, ciklosporin, aminoglikozidi) |
Klinička slika i dijagnoza
Klinički se nedostatak Mg prokazuje anoreksijom, mučninom, malaksalošću, suženjem svijesti, promjenama ličnosti, tetanijom (npr. pozitivan znak Trousseaua ili Chvosteka, spontani karpopedalni spazmi) i tremorom uz fascikulacije. Neurološki znaci, osobito tetanija, sukladni su pratećoj hipokalcijemiji i/ili hipokalijemiji. Elektromiografija otkriva miopatske potencijale koji se javljaju i uz hipokalcijemiju ili hipokalijemiju. Teška hipomagnezijemija izaziva generalizirane toničko–kloničke grčeve, navlastito u djece.
Dijagnoza se postavlja nalazom serumskog Mg <0,7 mmol/L (<1,4 mEq/L). Teškoj hipomagnezijemiji obično odgovaraju razine <0,5 mmol/L (<1 mEq/L). Često se istodobno nalaze hipokalcijemija i hipokalciurija, posebno pri steatoreji, alkoholizmu i drugim razlozima manjka Mg. Ponekad se nalazi hipokalijemija s povećanim urinarnim izlučivanjem K i metaboličkom alkalozom. Stoga za mogući gubitak Mg govore i nejasna hipokalcijemija ili hipokalijemija.
Liječenje
Davanje soli Mg (SO4 ili Cl) je indicirano pri simptomatskoj hipomagnezijemiji ili razinama <0,5 mmol/L (<1 mEq/ L). Alkoholičare se liječi empirijski; očekivani nedostatak Mg tu iznosi 12–24 mg/kg. Pri urednoj funkciji bubrega treba dati otprilike dvostruku količinu od procijenjene jer se oko 50% unesenog Mg izluči mokraćom. Tijekom 3–4 dana daje se Mg glukonat, 0,5–1 g PO 3×/dan. Parenteralna je primjena rezervirana za bolesnike s teškom i simptomatskom hipomagnezijemijom i one koji ne mogu uzimati na usta. U tu svrhu se ordinira 10% otopina MgSO4 (1 g/10 ml) IV, a postoji i 50% otopina (0,5 g/ml) za IM primjenu. Tijekom davanja Mg treba učestalo provjeravati plazmatske razine Mg, naročito ako se pareteralni Mg daje renalno insuficijentnim bolesnicima. Liječenje se nastavlja do postizanja urednih razina Mg.
U teškoj, simptomatskoj hipomagnezijemiji (npr. generalizirane konvulzije, Mg <0,5 mmol/L) daje se 2–4 g MgSO 4IV tijekom 5–10 min. Ako se konvulzije ne povuku, doza se može ponoviti do ukupno 10 g u idućih 6 h. Nakon suzbijanja grčeva, kroz 24 h se infundira 10 g MgSO4 u 1000 ml 5% glukoze, na što se nadovezuje 2,5 g/12 h kako bi se popunila spremišta i spriječile ponovne hipomagnezijemije. Ako je Mg <0,5 mmol/L ali uz blaže simptome, MgSO4 se daje u 5% glukozi kao polagana infuzija do 1 g/ h kroz 8–10 h. Pri još blažim kliničkim slikama postupno se popunjavanje postiže nižim parenteralnim dozama kroz 3–5 dana, dok se ne postignu normalne razine Mg u plazmi.