Hipermagnezijemija

Razina Mg u plazmi je >1,05 mmol/L (>2,1 mEq/L), a glavni uzrok je zatajenje bubrega. Javljaju se hipotenzija, depresija disanja i srčani arest. Dijagnozu potvrđuje serumska koncentracija Mg. Liječi se IV davanjem Ca glukonata, ponekad i furosemida; u teškim slučajevima korisna je hemodijaliza.

Simptomatska hipermagnezijemija predstavlja rijetkost. Većinom se javlja kod uremičara nakon unosa spojeva bogatih Mg, poput antacida ili laksativa.

Klinička slika i dijagnoza

Uz plazmatske razine Mg od 2,5 do 5 mmol/L (5–10 mEq/L) EKG pokazuje produženje PQ intervala, proširenje QRS kompleksa i povećanje amplitude T vala. Približavanjem vrijednostima od 5 mmol/L gube se duboki tetivni refleksi; javlja se hipotenzija, respiracijska depresija i narkoza. Kad magnezijemija premaši 6–7,5 mmol/L (12–15 mEq/L) nastupa srčani arest.

Dijagnoza hipermagnezijemije se postavlja kad su koncentracije Mg u plazmi >1,05 mmol/L (>2,1 mEq/L).

Liječenje

Suzbijanje teškog Mg trovanja sastoji se iz kardiorespiracijske podrške uz IV davanje 10–20 ml 10% otopine Ca glukonata, koji može prekinuti mnoge od spomenutih promjena, uključujući i depresiju disanja. Primjenom furosemida IV povećava se eliminacija Mg ako je održan volumni status uz prihvatljivu bubrežnu funkciju. U teškoj hipermagnezijemiji vrlo je korisna hemodijaliza jer znatan dio Mg u krvotoku (oko 70%) nije vezan o proteine pa je ultrafiltrabilan. Pri kompromitiranoj hemodinamici i problematičnoj hemodijalizi dolazi u obzir peritonealna dijaliza.