Hiperfosfatemija

Razina PO₄ je >1,46 mmol/L (>4,5 mg/dl), a uzroci su uremija, hipoparatireoza i metabolička ili respiratorna acidoza. Klinički su znaci do prateće hipokalcijemije, uključujući tetaniju. Dijagnoza se postavlja mjerenjem PO₄ u serumu. Liječenje se temelji na ograničenju unosa PO₄ i davanju antacida koji vežu fosfate, poput CaCO₃.

Hiperfosfatemija je većinom posljedica smanjenog bubrežnog izlučivanja. Pri GFR <20 ml/min već dolazi do porasta PO₄ u plazmi. Izvan uremičnog kruga slične se promjene opažaju i u pseudohipoparatireozi odnosno hipoparatireozi. Stanje se javlja i pri pretjeranom PO unosu PO_4, a ponekad i nakon prerevnih uljeva koji sadrže fosfate.

Ponekad je u pitanju transcelularni pomak PO₄ u vanstanični prostor, koji je toliko opsežan da premaši ekskrecijsku sposobnost bubrega. To se većinom javlja u dijabetičkoj ketoacidozi (unatoč ukupnom tjelesnom manjku PO₄), kod prignječenja mišića, netraumatske rabdomiolize, masivnih sistemnih infekcija i sindroma tumorske lize. Hiperfosfatemija igra osim toga ključnu ulogu u nastanku sekundarne hiperparatireoze i bubrežne osteodistrofije u dijaliziranih bolesnika. Konačno, nalaz može biti lažno visok pri hiperproteinemiji (plazmocitom ili Waldenströmova makroglobulinemija), hiperlipidemiji, hemolizi i hiperbilirubinemiji.

Klinička slika i dijagnoza

Većina hiperfosfatemičnih bolesnika nema simptoma, ali se uz prateću hipokalcijemiju mogu javiti specifične tegobe poput tetanije. Uremičarima se stvaraju kalcifikati u mekim tkivima, osobito ako je produkt Ca × PO₄ kronično >70.

Dijagnostičke su razine PO₄ >1,46 mmol/L (>4,5 mg/dl). Ako etiologija nije očita (npr. rabdomioliza, sindrom tumorske lize, zatajenje bubrega, preveliki unos PO₄ laksativa), potrebna je dodatna obrada radi isključivanja hipoparatireoze i pseudohipoparatireoze (str. 1250). Treba dakako isključiti i lažno visoke nalaze provjerom razine proteina, lipida i bilirubina.

Liječenje

Kod uremičara je osnovno ograničenje unosa PO₄, što se postiže izbjegavanjem namirnica s visokim sadržajem PO₄, a uz jelo uzimanjem tvari koje vežu fosfate. Zbog opasnosti aluminijske osteomalacije Al antacidi se zamjenjuju Ca karbonatom ili acetatom. Uočena je međutim i opasnost spojeva Ca zbog povišenja umnoška Ca × PO₄ sa žilnim ovapnjenjem. Zato se danas uremičarima najviše daje PO₄ kelator sevelamer, u dozi 800–2400 mg 3×/dan uz obroke.