Papilarni karcinom

Na papilarni rak otpada 70–80% svih maligniteta štitnjače. Prevladava u žena s omjerom 3:1, a do 5% bolesnica ima pozitivnu obiteljsku anamnezu. Većinom se javlja između 30. i 60. god.; u starijih je obično agresivniji. Mnogi papilarni karcinomi sadrže i folikulske elemente.

U 1/3 bolesnika novotvorina se limfnim putem širi do regionalnih limfonoda i može metastazirati u pluća. Bolesnici <45 god. s malim tumorom ograničenim na štitnjaču imaju izvrsnu prognozu.

Liječenje

Začahurene novotvorine, promjera <1,5 cm, smještene u jednom režnju obično se liječe lobektomijom uz istmektomiju, premda neki stručnjaci preporučuju opsežniji zahvat; operacija skoro uvijek dovodi do izlječenja. Nakon toga se ipak daje tiroksin u dozama koje suprimiraju TSH da bi se smanjila vjerojatnost eventualnog recidiva i postiglo povlačenje mogućih mikroskopskih zaostataka papilarnog karcinoma. Prošireni tumori i oni promjera >4 cm obično nalažu totalnu ili suptotalnu tireoidektomiju s poslijeoperacijskom ablacijom zaostalog tkiva štitnjače dovoljno visokim dozama 131I koji se daje kad bolesnik postane hi potireotičan. Davanje radiojoda se možeponavljati svako 6–12 mjeseci kako bi se uništilo svo preostalo tireoidno tkivo. Nakon intervencije se daje L–tiroksin u dozama koje potiskuju TSH, a praćenjem razine serumskog tireoglobulina otkriva se perzistencija ili relaps bolesti. Naime, 10–20% bolesnika, većinom starijih, dobiva recidiv.