Jednostavna guša

Jednostavna, netoksična guša, koja bude nodozna ili difuzna, nemaligna je hipertrofija štitnjače bez hiper–, hipotireoze ili upale. Uzrok je obično nepoznat, ali može biti posljedica dugotrajne hiperstimulacije TSH, većinom zbog nedostatka joda [endemska (koloidna) guša] ili zbog unosa hrane ili lijekova koji ometaju sintezu hormona u štitnjači. Osim pri izrazitom nedostatku joda, funkcija štitnjače je uredna i bolesnici nemaju tegoba osim očito uvećane, bezbolne žlijezde. Dijagnoza je klinička, a potvrđuju je uredni nalazi funkcije. Liječenje se usmjerava na uzrok, ali je za vrlo velike guše potrebna kirurška intervencija.

Obična guša, najčešći tip uvećanja štitnjače, većinom se otkriva u pubertetu, u trudnoći i u menopauzi. Uzročni su čimbenici u tim razdobljima uglavnom nepoznati. U poznate uzroke idu defekti u hormonogenezi, a u predjelima siromašnim jodom i unos hrane koja sadrži strumogene tvari (npr. brokoli, cvjetača, kupus, tapioka), tj. inhibitore hormonske sinteze. I neki lijekovi djeluju na taj način (npr. amiodaron i drugi spojevi bogati jodom te litij).

Manjak joda je rijedak u Sjevernoj Americi ali predstavlja glavni uzrok gušavosti u svijetu (endemska guša). Dolazi do malih kompenzacijskih porasta TSH koji sprječavaju hipotireozu ali istodobno potiču rast strume. Ponavljana razdoblja stimulacije i involucije dovode do čvoraste, netoksične guše. Pravi uzroci većine netoksičnih guša u predjelima koji ne oskudijevaju na jodu ostaju još uvijek nepoznati.

Klinička slika i dijagnoza

Anamneza može ukazati na premali unos joda ili na preveliki unos strumogenih tvari, no te su pojave rijetke u razvijenim zemljama. U ranim fazama guša je obično mekana, simetrična i glatka. Kasnije se razvijaju brojni čvorovi i ciste.

Od pretraga se određuje nakupljanje radiojoda, scintigram štitnjače te funkcijske analize (mjerenje T4, T3 i TSH). Spočetka je nakupljanje radiojoda u štitnjači uredno ili čak povišeno uz normalan scintigram. I funkcijske su pretrage obično uredne. Određuju se i protutijela na tireoidnu peroksidazu i tireoglobulin radi isključivanja Hashimotove bolesti.

Kod endemske guše TSH bude blago povišen, a T4 uredan ili blago snižen, dok je T3 uredan ili blago povišen.

Liječenje

U predjelima siromašnim jodom se jodoprivna gušavost sprječava jodiranjem kuhinjske soli, godišnjim IM davanjem jodiranog ulja te jodiranjem vode, žitarica i krmiva.

U drugim slučajevima potiskivanje hipotalamo–hipofizne osovine hormonima štitnjače koči stvaranje i lučenje TSH te poticanje štitnjače. Mlađim bolesnicima se daju pune doze L–tiroksina (100–150 μg/dan PO prema razinama TSH), što je kontraindicirano starijima s čvorastom netoksičnom strumom jer se takve guše povlače tek izuzetno, a mogu sadržavati autonomna područja pa davanje tiroksina zna izazvati hipertireozu. Velike guše ponekad treba operirati ili smanjiti primjenom 131I toliko da ne ometaju disanje i gutanje, odnosno iz kozmetskih razloga.