Molluscum contagiosum

Molluscum contagiosum su nakupine glatkih papula voštanog ili bisernog izgleda sa središnjim udubljenjem poput pupka, čiji je promjer 1–5 mm a uzrokuje ih molluscum contagiosum virus, iz skupine poxvirusa.

Bolest se prenosi neposrednim dodirom; do širenja dolazi autoinokulacijom. Molluscum contagiosum se može pojaviti bilo gdje na tijelu, osim na dlanovima i tabanima; promjene su najčešće na licu, trupu i ekstremitetima (u djece) te na pubičnom području, penisu ili vulvi (u odraslih). Promjene dosežu promjer od 10– 15 mm, osobito u bolesnika zaraženih HIV– om, te u drugih imunokompromitiranih bolesnika, pa ipak ostaju bez simptoma.

Dijagnoza se zasniva na kliničkom izgledu; bojenjem istisnute tekućine hemalaunom i eozinom vide se inkluzijska tjelešca, no ono je potrebno tek kad je dijagnoza nesigurna. Diferencijalna dijagnoza obuhvaća folikulitis, miliju i bradavice (kod promjena <2 mm) te juvenilni ksantogranulom i Spitzin nevus (kod promjena >2 mm).

Većina promjena se za 6–9 mj. spontano povlači, no mogu trajati i 2–3 god. Liječenje je indicirano iz kozmetičkih razloga ili prevencije spolnog širenja. Mogućnosti liječenja su kiretaža, krioterapija, liječenje laserom, elektrokauterizacija, trikloroctena kiselina (25–40%– tna), kantaridin, tretinoin i 5% krema imikimoda. U djece se ponajviše rabe prvo načini liječenja koji najmanje bole, poput tretinoina, imikimoda i kantaridina. Kiretaža i smrzavanje tekućim dušikom se mogu poduzeti nakon lokalne anestezije, primjerice s EMLA ili 4%– tnom lidokainskom kremom. U odraslih je vrlo učinkovita kiretaža, ali je i bolna. Dermatolozi često primjenjuju kombinirano liječenje, primjerice tekućim dušikom ili kantaridinom ambulantno, a imikimodnom kremom kod kuće. Ovaj oblik liječenja u većine bolesnika dovodi do uspjeha za 1–2 mj.

Liječnici koji nisu specijalisti dermatologije će najbezbrižnije primijeniti imikimodnu kremu. Ona se nanosi navečer, 1 kap na svaku promjenu, te se dobro utrlja, sve dok krema ne postane prozirna. Područje se pere sapunom i vodom. Krema se može nanositi 3–7 puta/tjedan. Molluscum u području oko oka ne treba liječiti, a onaj u području spolovila se lako iritira. Promjene treba liječiti sve dok ne postanu blago crvene; treba izbjegavati nastajanje vlaženja i krusti.

Kantaridin je bezopasan i učinkovit ali može izazvati plikove. On se nanosi u količini od 1 kapi na svaku promjenu. Područja koja bolesnik (osobito djeca) može češati prekrivaju se flasterom, jer treba izbjegavati dodir s prstima. Kantaridin se ne smije nanositi na lice ili blizu oka jer se nastajanje plikova ne može predvidjeti. Ako kantaridin dođe u dodir s rožnicom, može izazvati ožiljke. Kantaridin treba u roku od 6 h oprati sapunom i vodom. Roditelje treba upozoriti na mogućnost nastajanja plikova. Sve u svemu, kantaridinom su roditelji i djeca prilično zadovoljni.