Promjene na koži

Za standardizaciju opisa kožnih promjena razvijeno je mnoštvo izraza, koji se odnose na njihovu primarnu morfologiju (tip promjene), sekundarnu morfologiju (izgled), osjećaj na opip odnosno teksturu, raspodjelu i boju. Osip je općeniti naziv za privremene promjene na koži.

Primarna morfologija

Makule su plosnate neopipljive promjene promjera obično <10 mm, premda neki ovaj izraz rabe za promjene bilo koje veličine. Makule predstavljaju promjenu u boji ili teksturi i nisu izdignute iznad površine kože. Mrlja je velika makula. U primjere spadaju sunčane pjege, plosnati madeži, tetoaže, mrlje boje crvenog vina i osipi kod infekcija rikecijama, rubelom, ospicama i kod nekih kožnih promjena uslijed alergije na lijekove.

Papule su izdignute promjene čiji je promjer obično <10 mm a koje se mogu osjetiti opipom, odnosno palpirati. U primjere spadaju madeži, bradavice, lichen planus, ubodi kukaca, seboroične i aktinične keratoze, neke promjene kod akni te rak kože. Izraz “makulopapularan” se često rabi na širok i neodgovarajući način za opisivanje mnogih crvenih kožnih osipa; budući da je nespecifičan i da se često zloupotrebljava, treba ga izbjegavati.

Plakovi su opipljive promjene čiji je promjer >10 mm a koje su izdignute iznad razine kože. Plakovi mogu nalikovati mesama (izdignutim zaravnima, osobito čestima u jugozapadnim dijelovima SAD–a, ali i drugdje, op. prev) Promjene kod psorijaze i granuloma annulare često stvaraju plakove.

Noduli su čvrste papule ili promjene koje se šire u dermis ili potkožno tkivo. U primjere spadaju ciste, lipomi i fibromi.

Vezikule su mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom, čiji je promjer <10 mm. Vezikule su karakteristične za infekcije herpesom, akutni alergijski kontaktni dermatitis i neke autoimune poremećaje sa stvaranjem mjehura (npr. dermatitis herpetiformis).

Bule su mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom, čiji je promjer >10 mm. Mogu biti uzrokovanje opeklinama, ubodima, nadražajnim sredstvima ili alergijskim kontaktnim dermatitisom te reakcijama na lijekove. Klasične bulozne bolesti obuhvaćaju pemphigus vulgaris (obični pemfigus) i bulozni pemfigoid.

Pustule su izdignute promjene koje sadrže gnoj. Pustule su česte kod bakterijskih infekcija i folikulitisa, a mogu nastati kod nekih upalnih bolesti u koje spada pustulozna psorijaza.

Urtikarija (koprivnjača, osip) je obilježena izdignutim promjenama uzrokovanima lokaliziranim edemom. Koprivnjača je čest način izražavanja preosjetljivosti na lijekove, ubode ili ugrize, autoimunosti te, rjeđe, fizikalne podra žaje poput temperature, pritiska i sunčeve svjetlosti.

Ljuske predstavljaju gomilanje orožnjelog epitela koje se viđa u bolestima poput psorijaze, seboroičnog dermatitisa i u gljivičnim infekcijama. Pityriasis rosea i kronični dermatitis bilo kojeg oblika mogu biti ljuskavi.

Kruste se sastoje od sasušenog seruma, krvi ili gnoja. Do njihovog stvaranja može doći kod upalnih ili zaraznih kožnih bolesti (npr. kod impetiga).

Erozije su ogoljela područja kože koja nastaju uslijed gubitka dijela, ili čitave debljine epidermisa. Erozije mogu biti traumatske ili nastati kod raznih upalnih ili zaraznih bolesti kože. Ekskorijacija je crtasta erozija uzrokovana češanjem, trljanjem ili ubadanjem.

Ulkusi (vrijedovi) nastaju uslijed gubitka epidermisa, te barem dijela dermisa. U uzroke spadaju dermatitis uslijed venskog krvnog zastoja, fizikalno oštećenje sa ili bez oštećene opskrbe krvlju (dekubitalni vrijedovi, periferna arterijska bolest), infekcije i vaskulitis.

Petehije su točkasta područja krvarenja koja na pritisak ne blijede; u uzroke spadaju poremećaji trombocita (trombocitopenija, trombocitna disfunkcija), vaskulitis i infekcije (npr. meningokokcemija, pjegava groznica Stjenjaka, druge bolesti uzrokovane rikecijama).

Purpura je veće područje krvarenja koje može biti opipljivo. Opipljiva se purpura smatra znakom leukocitoklastičnog vaskulitisa. Purpura može ukazivati na koagulopatiju. Velika područja purpure mogu se nazivati ekhimozama ili masnicama.

Atrofija je stanjenje kože, koja izgleda suho i naborano, nalik na cigaretni papir. Atrofija može biti uzrokovana kroničnim izlaganjem suncu, starenjem i nekim upalnim i/ili novotvorinskim promjenama kože, uključujući kožni T stanični limfom i lupus erythematosus. Atrofija također može nastati zbog dugotrajne lokalne primjene jakih kortikosteroida.

Ožiljci su područja fibroze koji nadomještaju normalnu kožu nakon ozljede. Neki ožiljci hipertrofiraju ili postaju zadebljani i izdignuti. Keloidi su hipertrofični ožiljci koji se šire izvan početnog ruba rane.

Telangiektazija je sitno područje trajno proširenih krvnih žila koje je najčešće idiopatsko, no može nastati i u sklopu rozacee, sistemskih bolesti (osobito sklerodermije), nasljednih bolesti (npr. ataksija–telangiektazija, nasljedna hemoragična teleangiektazija) ili nakon dugotrajnog lokalnog liječenja fluoriranim kortikosteroidima.

Sekundarna morfologija

Konfiguracija je oblik pojedinačnih promjena i način njihovog gomilanja u nakupine.

Linearne (crtaste) promjene imaju oblik ravne crte i ukazuju na neke oblike kontaktnog dermatitisa, linearne epidermalne nevuse i na lichen striatus.

Anularne (prstenaste) promjene su krugovi sa središnjim nepromijenjenim dijelom; u primjere spadaju granuloma annulare, neki osipi uzrokovani lijekovima, neke infekcije dermatofitima (tinea) i sekundarni sifilis.

Numularne promjene su okrugle ili imaju oblik kovanog novčića; primjer je numularni ekcem.

Targetoidne (poput mete ili zjenice) promjene se pojavljuju u obliku krugova sa središnjim zamućenjem i klasični su znak erythema multiforme.

Serpiginozne (zmijolike) promjene imaju crtaste, granajuće i izvijugane sastavnice; u primjere spadaju neke gljivične i parazitske infekcije (npr. kožna larva migrans).

Retikularne (mrežaste) promjene imaju čipkasti ili mrežoliki izgled; u primjere spada marmorizirana koža i livedo reticularis.

Herpetiformne su promjene nakupine papula ili vezikula u obliku poput onoga kod infekcije herpes simpleksom. Izraz zosteriforman opisuje nakupine u dermatomskom rasporedu, slično kao kod herpes zostera.

Tekstura

Neke kožne promjene imaju vidljivu ili opipljivu teksturu koja ukazuje na dijagnozu.

Verukozne promjene imaju nepravilnu, ponekad baršunastu površinu; česti primjeri su bradavice i seborična keratoza.

Lihenifikacija je zadebljanje kože uz naglašavanje normalnih osobina kože; nastaje uslijed ponavljanog trljanja.

Induracija ili duboko zadebljanje kože, mo že nastati uslijed edema, upale ili infiltracije, uključujući i zloćudnu promjenu. Indurirana koža je karakteristična za kožne bolesti poput panikulitisa, neke kožne infekcije i metastaze zloćudnih tumora u kožu.

Umbilicirane promjene (poput pupka) imaju središnje udubljenje i obično su uzrokovane virusima; u primjere spadaju molluscum contagiosum i herpes simpleks.

Kod poremećaja lipida moguće su žućkaste promjene poput voska, kao što su ksantomi.

Sijelo i raspodjela

Važno je uočiti jesu li promjene pojedinačne ili višestruke; da li su zahvaćeni određeni dijelovi tijela (npr. dlanovi ili tabani, koža glave, sluznice); da li je raspodjela nasumična ili slijedi neki obrazac, je li simetrična ili asimetrična; te nalaze li se promjene na koži koja je izložena suncu ili na zaštićenim dijelovima kože.

Premda je malo patognomoničnih promjena, neke ukazuju na određene bolesti. Psorijaza često zahvaća kožu glave, ekstenzorne površine laktova i koljena, područje pupka i glutealne brazde. Lichen planus često nastaje na zglavcima, podlakticama, genitalijama i potkoljenicama. Vitiligo može biti mrljast i pojedinačan ili se gomilati oko distalnih dijelova ekstremiteta i na licu. Promjene na koži lica koja je izložena suncu, osobito na čelu, nosu i ušnoj školjci su karakteristične za kronični kožni lupus erythematosus. Hidradenitis suppurativa zahvaća kožu koja sadrži veliki broj apokrinih žlijezda, uključujući pazuha i prepone.

Boja

Crvena boja kože može nastati zbog mnogo različitih upalnih ili zaraznih bolesti. Kožni tumori su često ružičasti ili crveni. Površno smještene promjene krvnih žila, poput mrlja boje crvenog vina mogu imati crvenu boju.

Narančasta se koža najčešće viđa kod hiperkarotenemije, obično dobroćudnog poremećaja odlaganja karotena nakon prevelikog unosa β–karotena hranom.

Žuta boja je tipična za žuticu, ksantelazme i ksantome te za pseudoxanthoma elasticum.

Zeleni nokti ukazuju na infekciju s Pseudomonas aeruginosa.

Ljubičasta koža može nastati zbog kožnog krvarenja ili vaskulitisa. Vaskularne promjene ili tumori, poput Kaposijeva sarkoma i hemanigoma, mogu imati ljubičastu boju. Ljubičasta boja kapaka ili “heliotropni” osip je karakterističan za dermatomiozitis.

Razne nijanse plave, srebrne i sive mogu nastati zbog odlaganja lijekova ili metala u kožu, uključujući tu i minociklin, amjodaron i srebro (argirija). Ishemična koža ima ljubičastu do sivu boju. Duboki dermalni nevusi su plave boje.

Crne promjene na koži mogu biti melanocitne, uključujući nevuse i melanom. Crni eshari mogu nastati uslijed krvožilne infarkcije, koja može biti posljedica infekcije (npr. antraks, angioinvazivne gljivice, uključujući Rhizopus, meningokokcemija), kalcifilaksije, arterijske insuficijencije ili vaskulitisa.

Drugi klinički znakovi

Dermatografizam je pojava do koje dolazi nakon povlačenja po koži urtike, a koja ima obrise povlačenja. I do 5% zdravih osoba mo že pokazivati tu pojavu, koja također može predstavljati oblik fizikalne urtikarije.

Darierov znak se odnosi na stvaranje mjehura na promjeni, nakon povlačenja po njoj. Do njega dolazi u bolesnika s pigmentnom urtikarijom ili mastocitozom.

Nikolskyjev znak je ljuštenje epidermisa do kojeg dolazi nakon blagog pritiska, u bolesnika s toksičnom epidermalnom nekrolizom i nekim autoimunim buloznim bolestima.

Auspitzov znak je pojava točkastih krvarenja nakon odstranjenja ljuske s plaka kod psorijaze.

Koebnerov fenomen je razvoj promjena unutar područja traume (npr. uslijed češanja, trljanja, ozljede). Ova se pojava često vidi kod psorijaze, a može se vidjeti i kod lichen planusa.