Erythema multiforme

Erythema multiforme (EM) je upalna reakcija, obilježena promjenama na koži u obliku “mete” ili “irisa”. Može biti zahvaćena sluznica usne šupljine. Dijagnoza se postavlja klinički. Promjene se povlače spontano, no često se vraćaju. EM se može razviti kao reakcija na lijek ili uzročnika infekcije kao što je herpes simpleks virus (HSV) ili mikoplazma. U bolesnika s čestim i/ili simptomatskim recidivima uzrokovanima HSV–om može biti indicirano antivirusno liječenje.

Godinama se smatralo kako EM predstavlja blagu krajnost niza reakcija preosjetljivosti na lijekove koji obuhvaća Stevens–Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu. Nedavni dokazi upućuju kako je EM drugačiji od tih drugih poremećaja.

Etiologija

Većina slučajeva je uzrokovana infekcijom s HSV–om (HSV–1 > HSV–2), premda nije jasno predstavljaju li promjene EM specifičnu ili nespecifičnu reakciju na virus. Trenutno se misli kako je EM uzrokovan T stanicama posredovanom citolitičkom reakcijom na fragmente DNK HSV–a koji se nalaze u keratinocitima. Pretpostavlja se da postoji genska sklonost jer je EM tako rijetko kliničko očitovanje infekcije HSV–om. Rjeđi uzroci su lijekovi, cjepiva, druge virusne bolesti (osobito hepatitis C) te možda SLE (Rowellov sindrom).

Simptomi, znakovi i dijagnoza

EM se očituje naglim izbijanjem asimptomatskih eritematoznih makula, papula, urtika, vezikula i/ili bula na distalnim dijelovima ekstremiteta (uključujući dlanove i tabane) i licu. Klasična promjena je prstenasta, s ljubičastim središtem i ružičastim rubom koji su razdvojeni blijedim prstenom (promjena poput mete ili irisa). Raspodjela je simetrična i centripetalna; širenje na trup je često. Promjene u ustima uključuju one na usnicama te vezikule i erozije na nepcu i gingivama.

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike; biopsija je rijetko potrebna. Diferencijalna dijagnoza uključuje običnu urtikariju, vaskulitis, bulozni pemfigoid, pemfigus, linearnu dermatozu uslijed odlaganja IgA, akutnu febrilnu neutrofilnu dermatozu i herpetiformni dermatitis; promjene u ustima treba razlikovati od aftoznog stomatitisa, pemfigusa, herpetičnog stomatitisa te bolesti šaka, stopala i usta.

Liječenje i prognoza

EM se povlači spontano pa je liječenje rijetko potrebno. Lokalni kortikosteroidi i anestetici mogu ublažiti simptome i smiriti bolesnika. Recidivi su česti, a ako simptomi recidiviraju više od 5 puta godišnje, ili ako recidivu EM redovito prethodi izbijanje herpesa, može se pokušati s empirijskim liječenjem održavanja aciklovirom u dozi od 400 mg svakih 12 h, famciklovirom 250 mg svakih 12 h ili valaciklovirom 1000 mg svakih 24 h.