Hiperhidroza

Hiperhidroza je pretjerano znojenje, može biti žarišno i difuzno a ima razne uzroke. Znojenje aksila, dlanova i tabana je najčešće uzrokovano stresom; difuzno znojenje je obično idiopatsko, no treba pobuditi sumnju na zloćudne bolesti, infekcije i endokrine bolesti. Dijagnoza je očita, no mogu biti indicirane pretrage na osnovne uzroke. Liječi se lokalnom primjenom aluminijeva klorida, jontoforezom pomoću vode iz slavine, toksinom botulinuma te, u ekstremnim slučajevima kirurški.

Etiologija

Hiperhidroza može biti žarišna ili generalizirana.

Žarišno znojenje: Uzroci su često emocionalni, dovodeći do znojenja dlanova, tabana, aksila i čela u trenutku anksioznosti, ljutnje ili straha. Može biti uzrokovano generaliziranim simpatičkim podražajem potaknutim stresom. Premda je takvo znojenje normalno, osobe s hiperhidrozom se znoje pretjerano i u uvjetima koji u većine ljudi ne dovode do znojenja.

Gustatorno (kušačko) znojenje se događa oko usnica i usta kad se jede začinjenu ili vrelu hranu ili pije jako aromatično ili vrelo piće. U većini slučajeva je uzrok nepoznat, no gustatorno znojenje može biti pojačano kod dijabetičke neuropatije, herpes zostera na licu, invazije vratnih simpatičkih ganglija, ozljede ili bolesti CNS–a ili ozljede parotidne žlijezde. U posljednjem slučaju operativni zahvat, infekcija ili trauma mogu poremetiti inervaciju parotidne žlijezde i dovesti do ponovnog urastanja parasimpatičkih vlakana u simpatička, koja inerviraju lokalne znojnice u koži u kojoj je došlo do ozljede, obično iznad parotidne žlijezde; ovo se stanje naziva Freyov sindrom.

Drugi uzroci žarišnog znojenja su pretibijalni miksedem (potkoljenice), hipertrofična osteoartropatija (dlanovi), sindrom plavog hrapavog nevusa (engl. blue rubber bleb nevus syndrome = BRBNS; prirođeni poremećaj zida vena koji sliči hemangiomu a uglavnom je lokaliziran na koži i sluznici GI trakta, op. prev.) te glomusni tumor (paragangliom = benigni tumor koji nastaje iz glomusnog tjelešca; javlja se iznad promjene). Kompenzatorno znojenje je intenzivno znojenje nakon simpatektomije.

Generalizirano znojenje: Generalizirano znojenje zahvaća gotovo čitavo tijelo. Premda je većina slučajeva idiopatska, uzroci mogu biti brojni i raznovrsni, npr. endokrini poremećaji (osobito hipertireoza, hipoglikemija i hiperpituitarizam izazvan agonistima hormona gonadoliberina); trudnoća i menopauza; lijekovi (osobito antidepresivi svih skupina, ASK, NSAR, hipoglikemici, kofein i teofilin); apstinencija od opijata; karcinoidni sindrom; autonomna neuropatija; proces koji zahvaća vratne simpatičke ganglije te ozljede ili bolesti CNS–a. Generalizirano noćno znojenje (noćno preznojavanje) je često dobroćudne prirode ili povezano s anksioznošću, no trebalo bi pobuditi sumnju na zloćudnu bolest (osobito limfom i leukemiju) te infekciju (osobito TBC, endokarditis te sistemske mikoze).

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Znojenje je često izraženo prilikom fizikalnog pregleda a ponekad je jako obilno; odjeća može biti mokra a dlanovi ili tabani mogu postati macerirani i ispucani. Hiperhidroza može izazvati emocionalnu uznemirenost te povlačenje iz društva. Koža na dlanovima ili tabanima se može doimati blijedom.

Dijagnoza hiperhidroze se postavlja na osnovi anamneze i fizikalnog pregleda, a može se potvrditi testovima pomoću joda i škroba (nanijeti otopinu joda na zahvaćeno područje, pustiti da se osuši i naprašiti kukuruznim škrobom; područja znojenja izgledaju tamna). Testiranje je potrebno samo kako bi se utvrdila žarišta znojenja (kao u Freyovom sindromu, ili za otkrivanje područja koje je potrebno liječiti botulinom ili kirurški) ili je semikvantitivni način praćenja tijeka liječenja.

Pretrage za utvrđivanje uzroka hiperhidroze ovise o simptoma a mogu uključivati KKS za otkrivanje leukemije, određivanje glukoze u serumu za otkrivanje dijabetesa te određivanje TSH za probir na poremećaj funkcije štitnjače.

Liječenje

Početno liječenje žarišnog i generaliziranog znojenja je slično.

Za lokalnu primjenu kod znojenja u pazušnim jamama, dlanova i tabana indicirana je 6– 20%–tna otopina heksahidrat aluminijeva klorida u apsolutnom etilnom alkoholu; za ove pripravke potreban je recept. Otopina blokira izvodne kanale znojnica a najučinkovitija je kad se nanosi noću i dobro prekrije tankim slojem polivinilidena ili polietilena; ujutro ju treba oprati. Ponekad se prije nanošenja primjenjuju antikolinergici kako bi se spriječilo da znoj ispere aluminijev klorid. U početku je za postizanje nadzora potrebno nekoliko nanošenja tjedno, a zatim je dovoljno postupak provoditi jednom ili dvaput tjedno. Ako zbog okluzije dođe do nadražaja kože ispod zavoja, potrebno je aluminijev klorid primijeniti bez okluzivnog zavoja. Otopina se ne smije nanositi na upaljenu, oštećenu, vlažnu ili tek obrijanu kožu. U blažim slučajevima bolest se može ublažiti otopinama aluminijeva klorida visoke koncentracije, u vodi. Druge zamjene za aluminijev klorid, tj. za lokalnu promjenu uključujući glutaraldehid, formaldehid i taninsku kiselinu su učinkovite, ali mogu izazvati kontaktni dermatitis i promijeniti boju kože.

Jontoforeza tekućom vodom, kojom se ioni soli unose u kožu pomoću električne struje, predstavlja rješenje za bolesnike koji ne reagiraju na lokalnu terapiju. Zahvaćena područja (u pravilu dlanovi i tabani) se urone u 2 posude napunjene tekućom vodom, od kojih svaka sadrži elektrodu koja 10–20 minuta provodi struju jakosti 15–25 mA. Ovo se provodi svakodnevno tjedan dana, a zatim se ponavlja jednom tjedno ili dva puta mjesečno. Terapijski postupak može biti još djelotvorniji ako se lokalno ili oralno primjeni antikolinergik. Premda je ovaj način liječenja obično učinkovit, dugotrajnost postupka a pomalo i neugoda čine da se neki bolesnici zasite i umore od rutine.

Botulinski toksin A je neurotoksin koji smanjuje otpuštanje acetilkolina iz simpatičkih živaca koji inerviraju ekrine žlijezde. Uštrcan neposredno u pazušnu jamu, dlanove ili čelo, toksin botulinuma sprječava znojenje otprilike 5 mj., ovisno o dozi. Komplikacije su lokalna slabost mišića i glavobolja. Injekcije su učinkovite ali su bolne i skupe.

Ako konzervativniji načini liječenja ne uspiju, indiciran je kirurški zahvat. Bolesnici s aksilarnim znojenjem mogu se liječiti kirurški odstranjenjem aksilarnih znojnica, ili otvorenom ekscizijom ili liposukcijom (čini se da ona smanjuje pobol). Osobe sa znojenjem dlanova mogu se liječiti endoskopskom transtorakalnom simpatektomijom. U obzir treba uzeti potencijalni pobol uslijed operacije, osobito simpatektomije. Moguće komplikacije su fantomsko znojenje, kompenzatorno znojenje, gustatorno (kušačko) znojenje i Hornerov sindrom.