Vitiligo
Vitiligo je gubitak kožnih melanocita koji uzrokuje stvaranje različito velikih područja depigmentacije kože. Uzrok nije poznat, no možda se radi o autoimunoj promjeni, jer i do trećina bolesnika pokazuje znakove druge autoimmune bolesti. Dijagnoza je često očita prilikom pregleda. Liječi se često lokalnom primjenom kortikosteroida, psoralenom uz ultraljubičaste A zrake ili, kod rasprostranjenog gubitka pigmenta, depigmentacijom (“izbjeljivanjem”) preostalih područja normalne kože hidrokinonom.
Epidemiologija i etiologija
Vitiligo pogađa 0,5–2% stanovništva. Etiologija je nepoznata, no u zahvaćenim područjima nema melanocita; neki bolesnici imaju protutijela na melanin. Do 30% ima druga autoimuna protutijela (na tireoglobulin, stanice nadbubrežne žlijezde i parijetalne stanice) ili klinički očite autoimune endokrinopatije (Addisonovu bolest, diabetes mellitus, pernicioznu anemiju i poremećaj funkcije štitnjače), izazivajući nagađanje kako je vitiligo autoimuna bolest. Međutim, povezanost nije jasna i možda je slučajna. Najjača povezanost postoji s hipertireozom (Gravesova bolest) i hipotireozom (Hashimotov tiroiditis).
Vitiligo je i obiteljski (autosomno dominantan, s nepotpunom penetracijom i različitom ekspresijom) i stečeni. Ponekad je rezultat neposrednog fizičkog oštećenja zahvaćene kože (Koebnerov fenomen, npr. kao odgovor na opeklinu od Sunca), a neki bolesnici njegov početak mogu povezivati s emocionalno stresnim životnim zbivanjima.
Simptomi i znakovi
Vitiligo je obilježen depigmentiranim područjima, obično oštro ograničenima i često simetričnima. Depigmentacija može zahvatiti 1 ili dvije mrlje (žarišni vitiligo), dijelove tijela (segmentalni vitiligo), ili rijetko, većinu površine kože (univerzalni vitiligo) Međutim, vitiligo najčešće zahvaća lice (osobito oko otvora), prste, dorzalnu površinu šaka, fleksorne zglobove, zglavke, laktove, koljena, potkoljenice, dorzalnu površinu skočnog zgloba, pazuha, prepone, anogenitalno područje, pupak i bradavice. U osoba s tamnom kožom, kozmetičke promjene mogu biti posebno izražene. U područjima s vitiligom dlake su obično bijele.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza je očita prilikom pregleda. Kožne su promjene naglašenije pri pretrazi Woodovom svjetiljkom. U diferencijalnu dijagnozu spada postinflamatorna hipopigmentacija, morphea, lepra, kemijska leukodermija i leukodermija uslijed melanoma. Obrada na autoimune endokrine bolesti je vjerojatno nepotrebna, osim ukoliko simptomi ili znakovi ne ukazuju na određenu bolest.
Liječenje je potporno i kozmetičko. Liječnici trebaju biti svjesni pojedinačnih i etničkih osjetljivosti glede jednolične boje kože; bolest može bit psihološki razarajuća. Sva depigmentirana područja su sklona teškim opeklinama od Sunca i treba ih se zaštititi odjećom ili faktorom za zaštitu.
Male, razbacane promjene se može prekriti šminkom. Kod opsežnijeg zahvaćanja mogu biti potrebni jaki kortikosteroidi lokalnog djelovanja, koji sa svoje strane mogu uzrokovati depigmentaciju ili atrofiju okolne zdrave kože. Oralno i lokalno liječenje psoralenom uz ultraljubičaste A zrake (PUVA) je često uspješno, premda mogu biti potrebne stotine tretmana. Kelin (u kombinaciji s PUVA) treba izbjegavati zbog hepatotoksičnosti. Ispituju se specijaliziraniji načini fototerapije pomoću uskog snopa UVB ili excimer lasera. Uski snop UVB je jednako učinkovit kao i lokalno primijenjena PUVA a ima manje nepoželjnih učinaka.
Kirurški je zahvat najrazumnije rješenje u bolesnika s ustaljenom, ograničenom bolešću kod kojih je medikamentna terapija bila neuspješna. Zahvati uključuju autologna mikropresađivanja kao i tetoviranje (koje je osobito korisna na područjima koja se teško repigmentiraju, poput bradavica, usnica i vrhova prstiju).
Depigmentacija nezahvaćene kože u svrhu postizanja jednolične boje kože je moguća pomoću 20%–tnog monobenzil etera hidrokinona nanošenog 2×/dan, kad je zahvaćena većina kože a bolesnik spreman na trajni gubitak pigmenta. Ovo liječenje može djelovati izrazito nadražajno, tako da prije široke primjene treba tretirati manje, probno područje. Liječenje može trajati ≥1 god.