Hiperpigmentacija
Hiperpigmentacija ima brojne uzroke a može biti žarišna i difuzna. Većina, ali ne svi slučajevi, je uzrokovana povećanim stvaranjem i odlaganjem melanina. Žarišna hiperpigmentacija je najčešće posljedica upale, a nastaje nakon ozljede (npr. porezotina i opeklina) ili upale drugih uzroka (npr. akne, lupus). Uzrok su i sistemski i zloćudni procesi.
Melazma (kloazma) se sastoji od tamno smeđih, oštro ograničenih, gotovo simetričnih područja hiperpigmentacije na licu (obično na čelu, sljepoočicama i obrazima). Nastaje ponajprije u trudnica (melasma gravidarum, maska trudnoće) i u žena koje uzimaju oralne kontraceptive. Deset posto slučajeva nastaje u žena koje nisu u drugom stanju i tamnoputih muškaraca. Melazma je prevalentnija u osoba latinoameričkog porijekla i u crnaca. Način nastanka nije poznat, no svi slučajevi su povezani s izlaganjem suncu. U žena, melazma nakon poroda ili prestanka uzimanja hormona blijedi polako i nepotpuno. U muškaraca izblijedi rijetko. Izbjegavanje Sunca pomaže da se stanje ne pogorša. Liječenje ovisi o tome je li pigmentacija epidermalna ili dermalna; epidermalna se pigmentacija pojačava u Woodovom svjetlu ili se može dijagnosticirati biopsijom. Na liječenje odgovara samo epidermalna pigmentacija. Često je učinkovit hidrokinon od 3– 4% nanesen 2×/dan, no obično je potrebno dugotrajno liječenje; za održavanje je dobar 2%– tni hidrokinon. Tjedan dana prije primjene na licu, potrebno je učiniti testiranje na hidrokinon iza jedne uške ili na malom području podlaktice, jer može izazvati nadražaj. Umjesto, ili zajedno s hidrokinonom se mogu rabiti sredstva za izbjeljivanje, poput kreme sa 0,1% tretinoinske i 15–20%–tne azelaične kiseline. U osoba s teškom melazmom koja ne odgovara na lokalno primijenjena sredstva za izbjeljivanje postoji mogućnost kemijskog pilinga glikolnom kiselinom ili 30–50%–tnom trikloroctenom kiselinom.
TABLICA 123–1
HIPERPIGMENTACIJSKI UČINCI NEKIH LIJEKOVA I KEMIJSKIH TVARI
LIJEK ILI KEMIJSKA TVAR | UČINAK |
Amjodaron | Zagasito sivo do ljubičas to obojenje kože izložene suncu; žućkasto–smeđi depoziti u dermisu |
Antimalarici | Žuto–smeđe do sivo do plavkasto obojenje pretibijalnih područja, lica, usne šupljine i noktiju; kompleksi lijeka s melaninom u dermisu; hemosiderin oko kapilara |
Bleomicin | Hiperpigmentirane crte poput udarca od biča na leđima, često u područjima češanja ili manje ozljede |
Kemoterapeutici koji se primjenjuju u liječenju zloćudnih bolesti, uključujući busulfan, ciklofosfamid, daktinomicin, daunorubicin i 5–FU | Difuzna hiperpigmentacija |
Desipramin i imipramin | Sivkasto plavo obojenje na područjima izloženim suncu; zlatno smeđa zrnca u gornjem dijelu dermisa |
Teški metali | |
Bizmut | Plavo–sivo obojenje lica, vrata i šaka |
Zlato | Plavo–sivi depoziti oko očiju (kriziaza) |
Živa | Zagasito sivo obojenje kožnih nabora |
Srebro | Difuzno zagasito sivo obojenje (argirija), osobito u područjima izloženim suncu |
Hidrokinon | Plavkasto crno obojenje uš ne hrskavice i lica nakon dugotrajnog uzimanja (godinama) |
Fenotiazini, uključujući klorpromazin | Sivkasto plavo obojenje na područjima izloženim suncu; zlatno smeđa zrnca u gornjem dijelu dermisa |
Tetraciklini, uključujući minociklin | Sivkasto obojenje zubi, noktiju, bjeloočnica, usne sluznice, cista i ožiljaka od akni te difuzno po licu |
Lentigines (jednina: lentigo) su plosnate svijetlo do tamno smeđe ovalne mrlje na područjima izloženim suncu, tipično na licu i šakama. Najčešće nastaju na licu i šakama i najčešće su uzrokovane kroničnim izlaganjem suncu (sunčeve pjege, nekad zvane i jetrenim pjegama). Liječe se krioterapijom ili laserom. Pjege koje nisu uzrokovane suncem su ponekad povezane sa sistemskim bolestima, poput Peutz–Jeghersova sindroma (kod kojeg se pojavljuju brojne pjege na usnicama) ili sindroma multiplih pjega (Leopardov sindrom); liječenje je jednako.
Difuznu hiperpigmentaciju mogu uzrokovati sistemski poremećaji, osobito Addisonova bolest (vidi str. 1207), hemokromatoza (vidi str. 1132) i primarna bilijarna ciroza (vidi str. 218). Nalazi na koži nemaju dijagnostičku vrijednost što se tiče etiologije.
Hiperpigmentacija uzrokovana lijekovima je obično difuzna, no ponekad ima za lijek specifičnu raspodjelu ili boju (vidi TBL. 123– 1). U mehanizme spada povećanje količine melanina u epidermisu (tada je smeđija, dakle “hiperpigmentirana”), u epidermisu i visoko u dermisu (većinom smeđa uz naznake sive ili plave), u dermisu (sivkastija ili plava) te odlaganje lijeka ili metabolita u dermisu (zagasita, obično plavkasto–siva).
Do žarišne hiperpigmentacije često dolazi nakon lijekovima izazvanog lichen planusa (također poznatog pod imenom lihenoidne reakcije na lijekove).
Kod stalnih medikamentnih osipa, crveni se plakovi ili plikovi stvaraju na istom mjestu svaki puta kad se lijek uzme; obično zaostaje rezidualna postinflamatorna hiperpigmentacija. Tipične promjene se razvijaju na licu (osobito usnicama), šakama, stopalima i spolovilu. Ovakve promjene tipično uzrokuju sulfonamidi, tetraciklin, NSAR (osobito derivati fenazona), barbiturati i karbamazepin.