Dermatofitoze

Dermatofitoze su gljivične infekcije roževine na koži i noktima (infekcija noktiju se zove tinea unguium—vidi str. 1010). Simptomi i znakovi ovise o mjestu infekcije. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike i pretragom strugotina kože u vlažnom (nativnom) razmazu s kalijevom lužinom. Liječenje ovisi o mjestu infekcije, no uvijek se primjenjuju lokalni ili sistemski antimikotici.

Dermatofiti su plijesni kojima je roževina potrebna za prehranu te da bi preživjele moraju živjeti na rožnatom sloju, kosi ili noktima. Sve infekcije u ljudi izazivaju Epidermophyton, Microsporum i Trichophyton spp. One se razlikuju od kandidijaze po tome što praktički nikada nisu invazivne. Prenose se s čovjeka na čovjeka, s životinje na čovjeka a rijetko s tla na čovjeka. Uzročnik može preživjeti neodređeno dugo. Većina ljudi ne razvija kliničku infekciju; a oni kod kojih je to slučaj možda imaju poremećenu T–staničnu imunost zbog promjene u lokalnim mehanizmima obrane (npr. uslijed ozljede uz krvožilno oštećenje) ili zbog primarne (nasljedne) ili sekundarne (npr. dijabetes, HIV) imunosupresije.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi ovise o mjestu infekcije (koža, dlake, nokti). Težina ovisi o virulenciji uzročnika i podložnosti i preosjetljivosti domaćina. Upale najčešće nema ili je slaba; asimptomatske promjene ili promjene praćene blagim svrbežem čija je površina ljuskava s blago uzdignutim rubom se povlače i ponovno pojavljuju. Ponekad je upala jača i očituje se naglom pojavom vezikula ili bula (obično na stopalu) ili kao upaljena spužvasta promjena na vlasištu (kerion).

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se zasniva na kliničkoj slici i mjestu infekcije a potvrđuje se nalazom hifa u vlažnim (nativnim) razmazima ostružaka kože uz kalijevu lužinu (KOH). Identifikacija specifičnih uzročnika uzgojem u kulturi nije potrebna osim u slučajevima infekcije vlasišta (kad se može otkriti i liječiti životinjski izvor zaraze) i noktiju (koja može biti uzrokovana ne– dermatofitom). Kultura može također biti korisna kad postoji superponirana jaka upala i bakterijska infekcija i/ili alopecija.

Diferencijalna dijagnoza obuhvaća folliculitis decalvans, bakterijske piodermije i bolesti koje uzrokuju ožiljkavajuću alopeciju poput diskoidnog lupusa, lihena planopilarisa i pseudopelade.

Obično su dovoljni fungicidi za lokalnu primjenu (vidi TBL. 120–1). Općenito terbinafin kupljen bez recepta je najbolji, ekonazol ili ciklopiroks mogu biti bolji ako se kandidijaza ne može isključiti. Liječenje na usta se poduzima u većini infekcija noktiju i vlasišta, kod tvrdokornih infekcija kože i bolesnika koji se ne žele ili ne mogu liječiti dugotrajno lokalnim pripravcima; doze i trajanje ovise o mjestu infekcije.