Seboroični dermatitis

Seboroični dermatitis (SD) je upala dijelova kože koji sadrže mnoštvo žlijezda lojnica (lice, vlasište, gornji dio trupa). Uzrok je nepoznat, no određenu ulogu ima , normalni mikroorganizam kože. SD se s povećanom učestalošću pojavljuje u bolesnika s HIV–om i u onih s nekim neurološkim bolestima. Seboroični dermatitis uzrokuje povremeni svrbež, perut i masno žuto ljuskanje uzduž linije kose i na licu. Liječi se katranskim ili drugim medicinskim šamponom i lokalnom primjenom kortikosteroida i sredstava protiv gljivica.

Usprkos imenu, sastav i izlučivanje sebuma su obično normalni. Čini se kako na incidenciju i težinu bolesti utječu genski čimbenici, emocionalni ili tjelesni stres i klima (obično se pogoršava tijekom hladnog vremena). SD može prethoditi psorijazi ili biti s njome povezan (seborijaza). Bolesnici s neurološkom bolešću (osobito Parkinsonovom bolešću) ili HIV–om mogu imati teški SD. Vrlo rijetko, dermatitis postaje generaliziran.

Patogeneza SD nije jasna, ali je njegova aktivnost povezana s brojem Pityrosporum kvasnica na koži.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi se razvijaju postupno a dermatitis je obično očit samo u vidu suhih ili masnih ljusaka na vlasištu (perut) uz različito izražen svrbež. U teškoj bolesti, uzduž linije kose, iza ušiju, u vanjskim slušnim hodnicima, na obrvama, u aksilama, na korijenu nosa, u nazolabijalnim brazdama i iznad sternuma pojavljuju se žuto–crvene ljuskave papule. Može se razviti rubni blefaritis sa suhim žutim ljuskama, i nadražaj spojnice. SD ne uzrokuje gubitak kose.

Novorođenčad može razviti SD s debelim, žutim naslagama na vlasištu (tjemenjača, tjemenica); fisure i žute ljuske iza ušiju; crvene papule na licu i uporni pelenski osip. Starija djeca mogu razviti debele, otporne ljuskave plakove promjera 1–2 cm. Dijagnoza se postavlja klinički.

Liječenje

U odraslih se svakodnevno ili svaki drugi dan sve dok se perut ne stavi pod kontrolu, a potom 2×/tj. treba rabiti cink pirition, selenijev sulfid, sumpor i acetilsalicilna kiselina ili katranski šampon. U vlasište ili druga dlakava područja može se 2×/dan utrljavati kortikosteroidni losion (npr. 0,01% otopina fluocinolon acetonida, 0,025% otopina triamcinolon acetonida) sve dok se ljuskanje i crvenilo ne stave pod nadzor. U područja postaurikularno, nazolabijalne brazde, rubove očnih kapaka i korijen nosa 2 ili 3×/dan se utrljava 1%–tna hidrokortizonska krema, što se kad se postigne nadzor smanjuje na 1×/dan; hidrokortizonska krema je najbezazleniji kortikosteroid za lice jer fluorirani kortikosteroidi mogu izazvati nepoželjne pojave (npr. teleangiektaziju, atrofiju, perioralni dermatitis). U nekih bolesnika 2%–tna ketokonazolska krema ili drugi imidazoli za lokalnu primjenu nanošeni 2×/dan tijekom 1–2 tj. izazivaju povlačenje koje traje mjesecima. Kod seboreje ruba kapaka, nanosi se dječji šampon razrijeđen s vodom u omjeru 1:9, pomoću vatenog štapića.

U dojenčadi, svakodnevno se rabi dječji šampon a 1%–tna hidrokortizonska krema se utrljava 2×/dan. Kod debelih naslaga na vlasištu malog djeteta, prije spavanja se nanosi 2%– tna salicilna kiselina u maslinovom ulju ili kortikosteroidni gel, i utrlja četkicom za zube. Vlasište se svakodnevno pere šamponom sve dok naslaga ne nestane.