Alopecia areata

Alopecia areata je iznenadan, mrljasti gubitak kose ili dlaka u osobe bez očite kožne ili sistemske bolesti.

Najčešće su zahvaćeni vlasište i brada, ali može biti zahvaćeno bilo koje područje tijela. Gubitak dlaka može zahvatiti veći dio ili čitavo tijelo (alopecia universalis). Alopecia areata se smatra autoimunom bolešću koja zahvaća genetski sklone osobe izložene nejasnim okolišnim čimbenicima, poput infekcije ili emocionalnog stresa. Ponekad se pojavljuje zajedno s autoimunim vitiligom ili tireoiditisom.

Dijagnoza se postavlja pregledom. Alopecia areata tipično izgleda poput neupadljivih okruglih područja gubitka dlake, s kratkim slomljenim dlakama na rubovima koje su nalik na uskličnike. Nokti su ponekad udubljeni ili pokazuju traheonihiju, grubu površinu koja se također viđa kod lichen planusa. Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze tinea capitis, trihotilomanija, diskoidni lupus i sekundarni sifilis. Određivanje TSH, vitamina B12 i autoantitijela je indicirano samo kad se sumnja na istovremeno postojanje druge bolesti.

Liječi se kortikosteroidima. Ako su promjene male, intradermalno se može injicirati suspenzija triamcinolon acetonida (u dozama ne većim od 0,1 ml po mjestu injekcije, npr. koncentracija od 10 mg/ml za primjenu 1 mg). Mogu se rabiti jaki kortikosteroidi za lokalnu primjenu (poput betametazona od 0,05% 2×/dan); oni međutim često ne prodiru do dubine dlačnog folikula, gdje se nalazi upalni proces. Oralni kortikosteroidi su učinkoviti, ali nakon prestanka primjene dlaka ponovno ispada a nepoželjni učinci ograničavaju njihovu primjenu. Lokalno se može primijeniti antralin (0,5–1% tijekom 10–20 min svakodnevno, nakon čega se opere, učestalost se određuje prema podnošenju, sve do 30 min. 2×/dan) i/ili minoksidil. Izazivanje kontaktnog dermatitisa primjenom difenciprona i dibutilestera skvarične (kvadratne) kiseline dovodi do rasta kose nepoznatim mehanizmima, ali je ovaj postupak najbolje ograničiti na bolesnike s difuznim zahvaćanjem koji ne odgovaraju na drugi način liječenja.

Alopecia areata se može spontano povući, postati kronična ili se difuzno širiti. Faktori rizika za razvoj kroniciteta obuhvaćaju opsežno zahvaćanje, početak prije adolescencije, atopiju i zahvaćanje ruba vlasišta (ophiasis = zmijoliko područje alopecije, op. prev.).