Stafilokokni sindrom ogoljele kože

Stafilokokni sindrom ogoljele kože je akutna epidermoliza uzrokovana stafilokoknim toksinom. Najpodložniji su novorođenčad i djeca. Simptomi su rasprostranjene bule s ljuštenjem epitela. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom i ponekad biopsijom. Liječi se antistafilokoknim antibioticima i lokalnom njegom. Uz pravovremeno liječenje je prognoza izvrsna.

Stafilokokni sindrom ogoljele kože (engl. staphylococcal scalded skin syndrome = SSSS) gotovo uvijek pogađa djecu <6 god. (osobito dojenčad); u starijih bolesnika se razvija rijetko, osim ako nemaju zatajenje bubrega ili su imunokompromitirani. U jaslicama se mogu razviti epidemije, vjerojatno uslijed prijenosa rukama zaposlenika koji su u dodiru sa zaraženom djecom ili koji su nosioci S. aureusa u nosnoj šupljini. Isto tako, zabilježeni su i sporadični slučajevi.

SSSS uzrokuje skupina II koagulaza pozitivnih stafilokoka, obično faga tipa 71, koji stvaraju eksfolijatin (također zvan i epidermolizin), toksin koji odvaja gornji dio epidermisa neposredno ispod zrnatog sloja (vidi i str 1442). Primarna infekcija često započinje u prvih nekoliko dana života u patrljku pupkovine ili području prekrivenom pelenama; u starije djece tipično sijelo je lice. Toksin stvoren u ovim područjima ulazi u krvotok i pogađa čitavu kožu.

Simptomi i znakovi

Početna promjena je obično površna i prekrivena krustom. Za 24 h okolna koža postaje bolna i tamno crvena, što se brzo širi i na druga područja. Koža može biti vrlo osjetljiva i ima izgled poput zgužvanog papira. Na eritematoznoj koži nastaju veliki mlohavi plikovi koji lako pucaju stvarajući erozije. Intaktni plikovi se pri nježnom pritisku šire lateralno (Nikolskyjev znak). Epidermis se lako ljušti, često u velikim plahtama. Do opsežnog ljuštenja dolazi za 36–72 h a bolesnici bivaju jako loše, uz sistemske znakove (npr. malaksalost, tresavica, vrućica). Oljuštena područja izgledaju ogoljelo. Gubitak zaštitnog sloja kože može dovesti do sepse te neravnoteže tekućina i elektrolita.

Dijagnoza

Na dijagnozu se posumnja klinički, no za potvrdu je potrebna biopsija (smrznutim se rezovima može rezultate dobiti ranije). Uzorci pokazuju neupalno površno razdvajanje epidermisa. U djece su kulture uzorka kože rijetko pozitivne; u odraslih je to često slučaj. Uzorci za kulturu se trebaju uzeti iz nosa, sa spojnice oka, iz ždrijela i nazofarinksa.

Diferencijalna dijagnoza obuhvaća preosjetljivost na lijekove, virusne egzanteme, šarlah, toplinske opekline, genetske bulozne bolesti (npr. neke oblike bulozne epidermolize), stečene bulozne bolesti (npr. pemfigus vulgaris, bulozni pemfigoid) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (vidi TBL. 119–2 i str. 976).

Kod Stevens–Johnsonova sindroma zahvaćene su sluznice, čega kod SSSS nema.

Liječenje

Uz pravodobnu dijagnozu i liječenje do smrti dolazi rijetko; rožnati sloj se brzo obnavlja a do cijeljenja obično dolazi za 5–7 dana nakon početka liječenja.

Odmah treba započeti s IV primjenom antistafilokoknih antibiotika rezistentnih na penicilinazu; sve dok se ne opazi poboljšanje primjenjuje se nafcilin 12,5–25 mg/kg IV svakih 6 h u novorođenčadi težine >2 kg a 25–50 mg/kg u starije djece, nakon čega se nastavlja peroralno kloksacilinom 12,5 mg/ kg svakih 6 h (dojenčad i djeca težine ≤20 kg) te 250–500 mg svakih 6 h (starija djeca). Kortikosteroidi su kontraindicirani. Lokalna primjena lijekova i kontakt s bolesnikom mora se svesti na najmanju moguću mjeru.

*Utvrđeno Tzanckovim testom ili na smrznutom rezu svježog uzorka.

Ako je bolest široko rasprostranjena a promjene vlaže, kožu treba liječiti kao da ima opekline (vidi str. 2594). Vrlo su korisni zavoji s gelom hidroliziranog polimera, a broj previjanja treba svesti na najmanju moguću mjeru.

Postupci za otkrivanje nosilaca i prevenciju jasličkih epidemija su opisani na str. 2329.