Erizipel

Erizipel je oblik površinskog celulitisa (vidi str. 980) koji zahvaća limfne žile dermisa.

Erizipel se ne smije zamijeniti za erizipeloid, infekciju kože koju uzrokuje Erysipelothrix (vidi str. 1453). Erizipel se klinički očituje sjajnim, izdignutim, induriranim i bolnim promjenama poput plakova s jasnim rubovima. Najčešće ga uzrokuje grupa A (a rijetko grupa C ili G) β–hemolitičnih streptokoka a najčešće se razvija na nogama i licu. Erizipel lica se mora razlučiti od herpes zostera, angioneurotskog edema i kontaktnog dermatitisa. Obično je praćen vrućicom, tresavicom i malaksalošću. Erizipel može recidivirati i dovesti do kroničnog limfedema.

Dijagnoza se postavlja po karakterističnom izgledu; u bolesnika koji djeluju toksično može se učiniti hemokultura. Difuzni upalni karcinom dojke također se može zamijeniti za erizipel.

Liječi se penicilinom V ili eritromicinom 500 mg PO 4×/dan tijekom ≥2 tjedna. U teškim je slučajevima indiciran penicilin G 1,2 milijuna jedinica IV svakih 6 h, a nakon 36–48 h može se prijeći na peroralni put primjene. U slučajevima otpornim na te antibiotike, mogu se primijeniti kloksacilin ili cefaleksin. Hladni oblozi i analgetici mogu ublažiti lokalnu neugodu. Gljivične infekcije nogu mogu biti mjesto ulaska bakterijske infekcije pa ih u svrhu prevencije recidiva treba liječiti antimikoticima.