Apsces kože

Apsces kože je ograničena nakupina gnoja u koži. Simptomi i znakovi su bol i pomična oteklina. Dijagnoza je obično očita prilikom pregleda. Liječi se incizijom i drenažom.

Bakterije koje uzrokuju kožne apscese tipično su normalni stanovnici kože zahvaćenog područja. U apscesima trupa, ekstremiteta, aksile ili glave i vrata, najčešći uzročnici su Staphylococcus aureus i streptokoki. Apscesi u perinealnom području (odnosno, ingvinalno, vaginalno, perirektalno, na stražnjici) sadrže uzročnike koji se nalaze u stolici, obično anaerobe ili kombinaciju aeroba i anaeroba. Karbunkuli i furunkuli su kožni apscesi iz područja folikula dlake s karakterističnim osobinama (vidi str. 983).

Apscesi na koži se obično stvaraju u bolesnika s bakterijskim prerastanjem, prethodnom ozljedom (osobito kad je zaostalo strano tijelo) te imunološkim ili cirkulacijskim poremećajima.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Kožni apscesi su bolni, indurirani i ponekad eritematozni. Različite su veličine, tipično od 1–3 cm, no ponekad i mnogo veći. U početku je oteklina tvrda; kasnije, kako apsces “sazrijeva”, pokrovna koža postaje tanka i na dodir fluktuira. Apsces se potom može spontano drenirati. Razne popratne pojave su lokalni celulitis,, limfangitis, regionalna limfadenopatija, vrućica i leukocitoza.

Dijagnoza je obično očita pri fizikalnom pregledu. Bojenje po Gramu i uzgoj u kulturi obično nisu potrebni osim u imunokompromitiranih bolesnika.

Stanja slična jednostavnom kožnom apscesu su gnojni hidradenitis (vidi str. 983) i puknuta epidermalna cista. Epidermalne ciste (često pogrješno nazivane “sebacealnim cistama”) se rijetko inficiraju; međutim, prilikom pucanja se roževina oslobađa u dermis uzrokujući obilni upalni odgovor koji klinički ponekad nalikuje infekciji. Uzgojem sadržaja iz tih puknutih cista rijetko se nalaze bakterije. Najbolji način liječenja su incizija i drenaža; antibiotici mogu biti korisni za smanjivanje upale, no nisu uvijek potrebni ako bolesnik nema općih simptoma. Perinealni apscesi mogu biti dermatološki znak dubljeg perirektalnog apscesa ili dreniranje Crohnove bolesti putem fistule. Ova se stanja obično mogu prepoznati na osnovi anamneze i rektalnog pregleda.

Liječenje

Kad dođu do stadija dreniranja, neki se mali apscesi povlače bez liječenja. Topli oblozi pomažu ubrzanju tog procesa. Incizija i drenaža su indicirane kad postoji jaka bol i oteklina; nije potrebno čekati razmekšanje. Pod sterilnim uvjetima, za lokalnu anesteziju se rabi injekcija lidokaina ili sprej za smrzavanje. Bolesnici s velikim, jako bolnim apscesima mogu imati koristi od IV sedacije i analgezije tijekom drenaže. Često je za otvaranje apscesa dovoljan jedan ubod vrškom skalpela. Nakon što se gnoj iscijedi, šupljinu treba tupo eksplorirati prstom ili kiretom kako bi se iščistila, a potom isprati 0,9%– tnom fiziološkom otopinom. Neki kliničari rahlo napune šupljinu gazom koja se odstranjuje nakon 24–48 h. Lokalno grijanje i podizanje zahvaćenog područja mogu ubrzati povlačenje upale. Antibiotike ne treba primjenjivati ukoliko bolesnik nema znakova sistemske infekcije, imunokompromitiranosti ili apsces na licu u području koje se drenira u kavernozni sinus.