Peritonzilarni apsces i celulitis

Peritonzilarni apsces i celulitis su akutne infekcije ždrijela, najčešće u adolescenata i mladih odraslih osoba. Simptomi su jaka grlobolja, trizmus, govor kao da se u ustima ima “vrući krumpir”, i devijacija uvule. Za dijagnozu je potrebna citološka punkcija. Liječenje obuhvaća antibiotike širokog spektra, drenažu gnoja, hidraciju, analgetike i ponekad, hitnu tonzilektomiju.

Etiologija i patofiziologija

Apsces i celulitis vjerojatno predstavljaju spektar istog zbivanja, kod kojega se bakterijska infekcija tonzila i ždrijela širi na meka tkiva. Infekcija je praktički uvijek jednostrana i smještena između tonzile i gornjeg mišića konstriktora ždrijela. Obično uključuje brojne bakterije. Najčešći aerobni uzročnici su Streptococcus i Staphylococcus, dok su najčešći anaerobni uzročnici Bacteroides sp.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi uključuju postupni razvoj jake jednostrane grlobolje, disfagiju, vrućicu, otalgiju i asimetrično povećanje vratnih limfnih čvorova. Česti su trizmus, govor kao da se u ustima ima “vrući krumpir”, toksični izgled (vidi Epiglotitis na str. 820), slinjenje, jaka halitoza, crvenilo tonzile i eksudat. I apsces i celulitis pokazuju edem iznad zahvaćene tonzile, no kod apscesa postoji nešto naglašenije izbočenje, uz pomak mekog nepca i uvule.

Peritonzilarni celulitis se prepoznaje u bolesnika s jakom grloboljom i trizmusom, govorom kao da se u ustima ima “vrući krumpir” i pomakom uvule. U svih takvih bolesnika potrebna je citološka punkcija tonzilarne mase i uzgoj uzročnika u kulturi. Apsces se od celulitisa razlikuje po aspiraciji gnoja. Kad je tjelesni pregled otežan, ili dijagnoza dvojbena, pri postavljanju dijagnoze može pomoći CT ili ultrazvuk vrata, osobito kad se ovo stanje treba razlikovati od parafaringealne ili druge duboke infekcije vrata.

Liječenje

Celulitis se povlači, obično, obično za 48 h uz hidraciju i visoke doze penicilina (npr. 2 milijuna jedinica IV svaka 4 h ili 1 g PO 4×/ dan); druga mogućnost liječenja je cefalosporin 1. generacije ili klindamicin. Potom se, prema antibiogramu, propisuju antibiotici 10 dana. Apscese se incidira i drenira u hitnoj službi, u lokalnoj anesteziji a ponekad uz sedaciju; mnogi kliničari smatraju kako je za odgovarajuću drenažu dostatna samo citološka punkcija. Premda se mnogi bolesnici mogu liječiti ambulantno, zbog parenteralne primjene antibiotika, IV hidracije i nadzora nad dišnim putom, neke je potrebno kratkotrajno hospitalizirati. Rijetko se izvodi hitna tonzilektomija, osobito u mladog i nesuradljivog bolesnika koji ima druge indikacije za elektivnu tonzilektomiju (npr. česte opetovane tonzilitise ili opstruktivnu apneju u snu u anamnezi).