Traumatska perforacija bubnjića

Traumatska perforacija bubnjića može uzrokovati bol, krvarenje, nagluhost, tinitus i vrtoglavicu. Dijagnoza počiva na otoskopiji. Liječenje često nije potrebno. Kod infekcije mogu biti potrebni antibiotici; kod perforacija koje traju >2 mj., poremećaja niza slušnih koščica ili ozljeda unutarnjeg uha, može biti potreban kirurški zahvat.

Uzroci traumatske perforacije bubnjića:

  • Namjerno ili slučajno uguravanje predmeta u slušni kanal (npr. vatenih štapića)
  • Kontuzija uslijed eksplozije ili pljuske otvorenim dlanom preko uške
  • Trauma glave (s prijelomom baze lubanje ili bez nje)
  • Iznenadni negativni tlak (npr. jaka sukcija slušnog hodnika)
  • Barotrauma (npr. prilikom putovanja zrakoplovom ili dubinskog ronjenja)
  • Jatrogena perforacija prilikom ispiranja uha ili odstranjivanja stranog tijela

Penetracijske ozljede bubnjića mogu izazvati pomak slušnih koščica, prijelom baze stapesa, poremećaj položaja dijelova slušnih koščica, krvarenje, perilimfatičnu fistulu kroz ovalni ili okrugli prozorčić koja dovodi do istjecanja perilimfe u srednje uho ili ozljedu n. facialisa.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Traumatska perforacija bubnjića uzrokuje naglu, jaku bol, nakon koje ponekad uslijedi krvarenje iz uha, gubitak sluha i tinitus. Gubitak sluha je izraženiji ukoliko je prekinut niz slušnih koščica ili je ozlijeđeno unutarnje uho. Vrtoglavica ukazuje na ozljedu unutarnjeg uha. Nakon 24 do 48 h može uslijediti gnojna otoreja, osobito ako je u srednje uho ušla voda.

Perforacija je obično očita pri otoskopiji. Sva količina krvi koja otežava pregled slušnog kanala se odstranjuje. Ispiranje i pneumatska otoskopija se izbjegavaju. Kod iznimno malih perforacija, za postavljanje konačne dijagnoze može biti potrebna otomikroskopija ili pretrage otpora u srednjem uhu. Ako je moguće, audiometrijske pretrage se izvode prije i nakon liječenja, kako bi se moglo razlikovati gubitak sluha izazvan traumom i onaj izazvan liječenjem.

Bolesnike s izrazitim gubitkom sluha ili jakom vrtoglavicom mora pregledati otorinolaringolog što je prije moguće. Za utvrđivanje i ispravljanje oštećenja može biti potrebna eksplorativna timpanotomija. Bolesnike s velikim defektima bubnjića također treba obraditi, jer može postojati potreba za repozicijom pomaknutih režnjeva.

Liječenje

Često nema potrebe za specifičnim liječenjem. Uho mora biti suho; rutinska primjena antibiotskih kapi nije potrebna. Međutim, ako je kroz perforaciju došlo do zagađenja, kao što se događa kod nečistih ozljeda, potrebna je profilaksa oralnim antibiotikom širokog spektra ili antibiotskim kapima.

Ako dođe do infekcije uha, primjenjuje se amoksicilin u dozi od 250 mg PO svakih 8 h, 7 dana.

Premda se većina perforacija zatvara spontano, ali kad traje >2 mj., indiciran je kirurški zahvat. Trajna provodna nagluhost ukazuje na poremećaj niza slušnih koščica, što zahtijava kiruršku eksploraciju i korekciju.