Kserostomija

Kserostomija (xerostomia) je suhoća usne šupljine. Mnogi bolesnici opažaju da su im usta suha; drugi toga ne moraju biti svjesni, no nose bočice s vodom i stalno pijuckaju. Većina bolesnika s kserostomijom ima jasne znakove smanjenog stvaranja sline (npr. suhu i ljepljivu sluznicu, pjenušavu ili rastezljivu slinu). Kserostomija ometa govor i gutanje, uzrokuje zadah iz usta i, budući da smanjeno stvaranje sline više ne ispire bakterije, ometa higijenu usne šupljine. Kod dugotrajne kserostomije, propadanje zuba može biti izraženo. Karijes se može razviti na rubovima zubnih plombi ili na neuobičajenim mjestima (npr. na vratu ili vršku zuba). Česta je infekcija Candidom albicans, koja dovodi ili do crvenila i atrofije dorzuma jezika, ili do stvaranja bijelog sirastog sloja koji prilikom odizanja krvari.

Etiologija

Kserostomija je obično posljedica farmakoterapije, no ponekad nastaje zbog bolesti ili starenja.

Kserostomiju najčešće uzrokuju antikolinergici (uključujući lijekove protiv kinetoze, anksiolitike, antihistaminike, antidepresive, antipsihotike i dekongestive), antiparkinsonici, te, u manjoj mjeri, opijati, osobito meperidin. Teška kserostomija može nastati nakon zračenja zbog raka glave i vrata (5200 cGy uzrokuje jaku, trajnu suhoću, no čak i manje doze mogu izazvati privremeno isušenje).

Kserostomija je česta u sklopu Sjögrenova sindroma, a nekad se pojavljuje i kod sarkoidoze, amiloidoze i infekcije HIV–om. Rjeđe, kserostomija može nastati uslijed širenja TBC ili lepre u žlijezde slinovnice. Privremeno isušenje također može biti posljedica virusnih infekcija, dehidracije i straha.

Obrada

Dijagnoza počiva na simptomima, izgledu i nedostatku sline prilikom masiranja žlijezda slinovnica. Uzrok je često očit, no ako se sumnja na sarkoidozu, preporučuje se biopsija slinovnice iz područja usnice.

Brzina stvaranja sline se može nadzirati, kako bi se nadgledalo liječenje. Izlučivanje se potiče limunskom kiselinom ili žvakanjem parafina, a slina se sakuplja napravama postavljenim oko ušća glavnih izvodnih kanala. Normalno izlučivanje parotide iznosi 0,4 do 1,5 ml/min/žlijezdi. Dijagnoza se lako može postaviti držanjem špatule na sluznici obraza 5 s. Ako prilikom odvajanja špatula otpadne, izlučivanje je normalno. Što je teže odvojiti špatulu, kserostomija je izraženija.

Liječenje

Bolesnici s kserostomijom i funkcionalnim tkivom žlijezda slinovnica bi trebali izbjegavati dekongestive i antihistaminike te održavati pažljivo higijenu usne šupljine (uključujući i ispiranje otopinama fluorida ili gelovima). Povoljan učinak može imati i pijuckanje napitaka bez šećera, žvakanje žvakaćih guma s ksilitolom i primjena zamjenske sline koja sadrži karboksimetilcelulozu ili hidroksietilcelulozu.

Liječenje uključuje primjenu cevimelina ili pilokarpina, koji su kolinergični agonisti. Cevimelin (30 mg PO 3×/dan) ima slabiju aktivnost na M2 (srčanim) receptorima i dulji poluživot. Glavni neželjeni učinak je mučnina. Pilokarpin (5 mg PO 3×/dan) se može primijeniti nakon isključivanja oftalmoloških i kardiorespiratornih kontraindikacija; neželjeni učinci su znojenje, crvenilo lica i poliurija.

Ako se lijekovi koji uzrokuju kserostomiju primjenjuju prije spavanja, kserostomija koja se javlja tijekom spavanja se može podnijeti lakše, ali je veća vjerojatnost da će izazvati zubni karijes od kserostomije tijekom dana. Prije uzimanja nitroglicerina treba uzeti malo vode, jer kserostomija može spriječiti njegovo otapanje. Najučinkovitiji način za sprječavanje karijesa je spavanje sa zubnim aparatićima koji sadrže 1,1% fluorida. Ako se oba aparatića ne mogu podnijeti istodobno, gornji i donji treba izmjenjivati svake druge noći.