Rijetki sindromi gastritisa

Ménétrierova bolest: Taj rijetki idiopatski poremećaj se javlja između 30 i 60 godina, češće u muškaraca. Očituje se vrlo debelim naborima sluznice korpusa uz uredan nalaz u antrumu, atrofijom žlijezda i izraženom foveolarnom hiperplazijom često združenom s metaplazijom mukusnih žlijezda, malom upalom i povećanom debljinom sluznice, te hipoalbuminemijom (najčešći patološki laboratorijski nalaz) prouzročenom gubitkom GI proteina (gastropatija s gubitkom proteina). Lučenje kiseline i pepsina smanjuje se progresijom bolesti, pa nastaje hipoklorhidrija.

Simptomi su nespecifični, ali često uključuju epigastričnu bol, mučninu, gubitak težine, edeme i proljev. Diferencijalna dijagnoza uključuje limfom, u slučaju kojeg obično nastaju multipli želučani ulkusi, MALT (engl. mucosa–associated lymphoid tissue) limfom (vidi niže) s jakom infiltracijom monoklonskih B limfocita, Zollinger–Ellisonov sindrom s popratnom hipertrofijom želučanih nabora i Cronkhite–Canada sindrom sluznične polipoze s gubitkom proteina i popratnim proljevom. Dijagnoza se postavlja endoskopski uzimanjem dubokih uzoraka sluznice ili laparoskopskim uzimanjem uzorka cijelog želučanog zida.

U liječenju se koriste različiti lijekovi uključujući antikolinergike, antisekrecijske lijekove i kortikosteroide, ali nijedan nije dokazano uspješan. Djelomična ili kompletna resekcija želuca može biti neophodna u slučajevima teške hipoalbuminemije.

Eozinofilni gastritis: To je stanje obilježeno jakom infiltracijom sluznice, podsluznice i mišićnih slojeva eozinofilima, često u antrumu. Obično je idiopatski, ali može biti posljedica infestacije oblićima (nematodama). Simptomi su mučnina, povraćanje i rana sitost. Histološki bioptički uzorci zahvaćenih područja pokazuju eozinofilni pokrov koji često zahvaća dublje slojeve želuca. Terapija kortikosteroidima može biti uspješna u idiopatskim slučajevima. Ipak, ako se razvije opstrukcija pilorusa potrebna je operacija.

Limfom sluzničnog limfnog tkiva (pseudolimfom): Limfom sluzničnog limfnog tkiva (engl. mucosa–associated lymphoid tissue lymphoma = MALT) je rijetko stanje koje se očituje opsežnim limfoidnim infiltratima u želučanoj sluznici koji mogu sličiti Ménétrierovoj bolesti.

Gastritis prouzročen sistemskim bolestima: Sarkoidoza, TBC, amiloidoza i druge granulomatozne bolesti mogu uzrokovati gastritis koji je rijetko od primarnog značenja.

Gastritis prouzročen fizikalnim čimbenicima: Gastritis može biti posljedica unosa korozivnih sredstava (posebice onih koji sadrže kiselinu) i zračenja; 16 Gy prouzročit će vidljivi duboki gastritis koji češće zahvaća antrum nego korpus. Stenoza pilorusa pa i perforacija moguće su komplikacije gastritisa prouzročenog zračenjem.

Infektivni (septični) gastritis: Bakterijska invazija želuca je vrlo rijetka, osim opisane H. pylori infekcije, a događa se uglavnom nakon ishemije, ingestije koroziva ili izloženosti zračenju. To stanje se može očitovati kao kirurški akutni abdomen, a ima vrlo visok mortalitet. Često je neophodna kirurška intervencija.

Oslabljeni ili imunokompromitirani domaćini mogu razviti virusni ili gljivični gastritis a uzročnici mogu biti Candida, histoplazmoza, CMV, mukormikoza; takve bi dijagnoze trebalo uzeti u obzir u bolesnika s eksudativnim gastritisom, ezofagitisom ili duodenitisom.