Erozivni gastritis

Erozivni gastritis je erozija želučane sluznice uzrokovan oštećenjem sluznične obrane. Najčešće je akutna a manifestira se krvarenjem, ali može biti i subakutna i kronična, s neznatnim simptomima ili bez njih. Dijagnoza se postavlja endoskopski. Liječi se potpornim mjerama uz uklanjanje provocirajućeg čimbenika. Nekim bolesnicima u JILu pomaže profilaksa sa supresorima lučenja kiseline (npr. ovisnim o umjetnoj ventilaciji, bolesnicima s traumom glave, opekotinama i politraumom).

Erozivni gastritis mogu izazvati lijekovi (posebice NSAR), alkohol i akutni stres kakav se viđa kod teških bolesnika. Rjeđi uzroci su zračenje, virusna infekcija (npr. citomegalovirus), vaskularno oštećenje ili izravna ozljeda (npr. nazogastrična sonda).

Endoskopski se površinske erozije vide kao točkasta oštećenja sluznice. Mogu se pojaviti već 12 sati nakon inicijalnog inzulta. Duboke erozije, ulceracije ili čak perforacije mogu nastati u teškim ili neliječenim slučajevima. Lezije se najčešće nalaze u korpusu, ali može biti zahvaćen i antrum.

Akutni stresni gastritis je oblik erozivnog gastritisa koji se javlja u 5% teških bolesnika. Incidencija akutnog stresnog gastritisa raste što je vrijeme provedeno u jedinici intenzivne skrbi duže i što bolesnik duže vremena na enteralnoj prehrani. U patogenezi akutnog stresnog gastritisa vjerojatno je hipoperfuzija želučane sluznice s posljedičnim slabljenjem obrambenih mehanizama sluznice. Kod ozljeda glave i lučenje kiseline može biti pojačano.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Bolesnici s blagim erozivnim gastritisom su uglavnom asimptomatski, premda se neki žale na dispepsiju, mučninu ili povraćanje. Prvi jasan znak može biti krv u nazogastričnom aspiratu, obično unutar 2 do 5 dana od glavnog početnog stresa. Krvarenje je uglavnom blago do umjereno, mada može biti i masivno ako je prisutna duboka ulceracija, posebno u akutnom stres ulkusu. Akutni i kronični erozivni gastritis se dijagnosticiraju endoskopski.

Prevencija

Prevencija može smanjiti učestalost akutnog stresnog gastritisa. Ipak, najviše koristi visokorizičnim bolesnicima u JILu (teške opekline, traume CNSa, koagulopatije, sepsa, šok, politrauma, mehanička ventilacija >48 sati, zatajenje jetre ili bubrega, višeorganska disfunkcija i peptički vrijed ili GI krvarenje u anamnezi).

Standardno se u jedinicama intenzivnog liječenja rizičnim bolesnicima daju H2blokatori IV i antacidi PO kako bi se intragastrični pH povisio na >4,0. Ponavljano mjerenje pH i titriranje terapije nije potrebno. Rana enteralna prehrana također smanjuje pojavnost krvarenja.

Supresija lučenja kiseline se ne preporučuje u bolesnika koji povremeno uzimaju NSAR ukoliko ranije nisu imali vrijed.

Liječenje

Kod teških gastritisa krvarenje se liječi davanjem tekućine IV i ukoliko je potrebno, transfuzijama. Treba pokušati endoskopsku hemostazu, s kirurškom intervencijom (totalna gastrektomija) kao odstupnicom. Malo je vjerojatno da će angiografija zaustaviti krvarenje zbog mnogih kolaterala koje opskrbljuju želudac. Treba započeti sa lijekovima za supresiju kiseline ukoliko ih bolesnik već ne prima.

Za blagi gastritis je najčešće dovoljno ukloniti iritirajući agens i koristiti lijekove za redukciju lučenja kiseline (vidi Pogl. 124).