Simptomatski difuzni spazam jednjaka

(Spastična pseudodivertikuloza; jednjak poput krunice ili vadičepa)

Simptomatski difuzni spazam jednjaka je dio spektra poremećaja motiliteta koji karakteriziraju nepropulzivne kontrakcije, hiperdinamične kontrakcije ili povišenje tlaka donjeg sfinktera jednjaka. Simptomi su bol u prsištu i ponekad disfagija. Dijagnoza se postavlja radiološki gutanjem barijeve kaše ili manometrijom. Liječenje je najčešće neuspješno; uključuje nitrate, blokatore Cakanala, injekcije botulinskog toksina i antirefluksnu terapiju.

Poremećaji motiliteta jednjaka u slaboj su korelaciji sa simptomima; slični poremećaji mogu izazvati različite ili nikakve simptome u različitih bolesnika. Štoviše, niti simptomi niti abnormalne kontrakcije nisu definitivno povezani s patohistološkim poremećajima jednjaka.

Simptomi i znakovi

Difuzni spazam jednjaka tipično izaziva retrosternalnu bol u prsištu, uz otežano gutanje krute i tekuće hrane. Bol može probuditi bolesnika iz sna. Vrlo hladne ili tople tekućine mogu pogoršati bol. Nakon više godina taj poremećaj može prijeći u ahalaziju.

Ezofagealni spazmi mogu također prouzročiti oštru bol, bez disfagije. Ta se bol često opisuje kao stezajuća bol iza prsne kosti a može se javiti pri naporu. Takvu bol može biti teško razlikovati od angine pektoris.

Neki bolesnici imaju kombinaciju simptoma ahalazije i difuznog spazma. Neka od tih stanja nazivaju se vigoroznom ahalazijom, jer uključuju retenciju hrane i aspiraciju kao kod ahalazije, te jaku bol i spazam kao kod difuznog spazma.

Dijagnoza

Diferencijalna dijagnoza uključuje ishemičnu bolest srca. Konačna potvrda ezofagealnog porijekla boli može biti teška. Rendgenska pretraga barijevom kašom može prikazati slab prolazak zalogaja i nepravilne, istodobne kontrakcije ili tercijarne kontrakcije. Jaki spazmi mogu se zamijeniti s divertikulima, ali variraju u veličini i položaju. Ezofagealna manometrija (vidi str. 86) pruža najspecifičniji opis spazma. Kontrakcije su obično simultane, produžene ili višefazne a mogu biti vrlo visoke amplitude (jednjak poput "drobilice za orahe"). Međutim, kontrakcije se ne moraju javiti za vrijeme izvođenja testa. U 30% bolesnika može biti promijenjen tlak donjeg ezofagealnog sfinktera pri kontrakciji odnosno relaksaciji. Scintigrafija jednjaka i provokacijski testovi lijekovima (npr. edrofonijev klorid 10 mg IV) nisu se pokazali zadovoljavajućima.

Liječenje

Ezofagealni spazmi se obično teško liječe, a nedostaju i kontrolirane studije o liječenju. Antikolinergici, nitroglicerin i dugodjelujući nitrati imaju ograničen uspjeh. Od koristi mogu biti blokatori Cakanala primijenjeni oralno (npr. verapamil 80 mg 3×/dan, nifedipin 10 mg 3×/dan), kao i injekcije botulinskog toksina u donji ezofagealni sfinkter.

Obično je farmakoterapija dovoljna, premda se u tvrdokornim slučajevima može primijeniti pneumatska dilatacija i bužiranje ili kirurška miotomija čitavom dužinom jednjaka.