Hijatus hernija

Hijatus hernija je protruzija želuca kroz otvor ošita. Većina hernija je asimptomatska, ali učestali refluks kiseline može dovesti do simptoma gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB). Dijagnoza se postavlja radiološki gutanjem barijeve kaše. Terapija je usmjerena na simptome GERB a, ako su izraženi.

Etiologija i patofiziologija

Etiologija je obično nepoznata, ali se smatra da nastaje istezanjem tračaka fascije između jednjaka i ošita u području hijatusa (otvor kroz koji jednjak prolazi kroz ošit). Kod klizne hijatus hernije, koja je najčešća, spoj jednjaka i želuca, kao i dio želuca, nalaze se iznad ošita. Kod paraezofagealne hijatus hernije, gastroezofagealni spoj je na uobičajenom mjestu, ali se dio želuca iznad ošita nalazi uz jednjak. Također se hernije mogu izbočiti kroz druge dijelove ošita (vidi str. 2427).

Klizna hijatus hernija je česta i radiološki se slučajno nađe u >40% populacije. Stoga je povezanost hernije i simptoma nejasna. Premda većina bolesnika s GERBom ima određeni stupanj hijatus hernije, <50% bolesnika s hijatus hernijom ima GERB.

Simptomi i znakovi

Većina bolesnika s kliznom hijatus hernijom nema simptoma, premda se može javiti bol u prsištu i drugi simptomi refluksa. Paraezofagealna hijatus hernija je uglavnom bez simptoma, ali za razliku od klizne, može nastati uklještenje i strangulacija. Kod oba tipa hijatus hernije može se javiti oskudno ili obilno krvarenje iz GI trakta.

Dijagnoza i liječenje

Veće hijatus hernije se najčešće nađu slučajno radiološkim pregledom prsnog koša. Manje hernije se dijagnosticiraju radiološki gutanjem barijeve kaše. Asimptomatske klizne hijatus hernije ne zahtijevaju liječenje. Osobe s pridruženim GERBom moraju uzimati terapiju. Paraezofagealnu herniju treba liječiti kirurški s obzirom na povećani rizik od strangulacije.