Hemeroidi

Varikoziteti vena hemeroidalnog pleksusa u donjem rektumu. Simptomi su iritacija i krvarenje. Trombozirani hemeroidi su bolni. Dijagnoza se postavlja inspekcijom ili anoskopijom. Liječenje se provodi simptomatski ili endoskopskim podvezivanjem, injekcijskom skleroterapijom a ponekad kirurški.

Vanjski hemeroidi su smješteni ispod zupčaste linije i prekriveni pločastim epitelom. Unutarnji hemeroidi su smješteni iznad zupčaste linije i prekriveni rektalnom sluznicom. Hemeroidi obično nastaju u desnom prednjem, desnom stražnjem i lijevom lateralnom području a podjednako nastaju u odraslih i u djece.

Klinička slika i dijagnoza

Hemeroidi su često bez simptoma ili je jedini simptom protruzija. Svrbež anusa obično nije simptom hemeroida.

Vanjski hemeroidi mogu trombozirati i izazvati bolnu, grimiznu oteklinu. Rijetko ulceriraju i izazivaju manja krvarenja. Otežana je higijena analne regije. Kod unutarnjih hemeroida je tipično krvarenje nakon defekcije, a krv se primijeti na toaletnom papiru ili školjci. Rektalno krvarenje treba pripisati hemeroidima tek nakon što su isključena druga ozbiljnija stanja.

Unutarnji hemoroidi mogu izazivati smetnje, ali nisu tako bolni kao trombozirani vanjski hemeroidi. Rjeđe unutrašnji hemeroidi uzrokuju pojačano izlučivanje sluzi i osjećaj nedovoljnog pražnjenja, a vanjski hemeroidi uzrokuju poteškoće kod čišćenja analnog područja.

Strangulacija hemeroida nastaje kada protruzija i opstrukcija dovedu do prestanka opskrbe krvlju. To uzrokuje bol na koju se često nadovezuju nekroza i ulceracije.

Najbolniji hemeroidi se vide inspekcijom anusa i rektuma, bez obzira jesu li ili nisu trombozirani ili ulcerirani. Za procjenu bezbolnih ili krvarećih hemeroida presudna je anoskopija.

Liječenje

Simptomatsko liječenje je najčešće dovoljno a provodi se omekšivačima stolice (npr. dokuzat, psilium), toplim sjedećim kupkama (npr. sjedenjem u kadi s toplom vodom) nakon svakog pražnjenja crijeva, anestetičkim mastima koje sadrže lidokain ili kompresama s hamamelisom, koji ublažava tegobe nepoznatim mehanizmom. Bol koja nastane tromboziranjem hemeroida može se liječiti s NSAR. Ponekad jednostavna incizija i odstranjenje ugruška brzo uklanjaju bol. Najprije se bolno mjesto infiltrira 1% lidokainom, potom otvori hemeroid i ugrušak odstrani forcepsom. Krvareći hemeroid se može liječiti injekcijskom skleroterapijom s 5% fenolom u biljnom ulju. Krvarenje treba prestati barem privremeno.

Veći unutarnji hemeroidi ili oni koji ne reagiraju na skleroterapiju tretiraju se podvezivanjem gumenom trakom. U slučaju miješanih unutarnjih i vanjskih hemeroida, samo se unutarnji podvezuju gumenom trakom. Unutarnji hemeroid se uhvati i provuče kroz razvučenu traku promjera 1/4 inča (6,3 mm), koja otpuštanjem podveže hemeroid i izazove njegovu nekrozu i odljuštenje. Ponekad se više hemeroida može podvezati u jednom aktu.

Infracrvena fotokoagulacija je korisna kod ablacije manjih unutarnjih hemeroida, hemeroida koji se ne mogu podvezati gumenom trakom zbog bolne osjetljivosti ili hemeroidi koji nisu izliječeni podvezivanjem. Drugi, nedovoljno ispitani načini liječenja su uništenje hemeroida laserom, krioterapijom ili elektrokoagulacijom. Kirurška hemeroidektomija je rezervirana samo za one koji ne reagiraju na ostale načine liječenja.