Hernije abdominalne stijenke

Hernija (kila) abdominalne stijenke predstavlja izbočenje abdominalnog sadržaja kroz stečeno ili uroðeno mjesto slabosti ili defekt u trbušnoj stijenci. Mnoge su kile bez simptoma, dok neke postaju inkarcerirane i strangulirane uzrokujuæi bol pa je hitna operacija nužna. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se elektivnim zahvatom.

Abdominalne hernije su izrazito česte, poglavito u muškaraca, zbog čega se u SADu svake godine izvrši oko 700.000 zahvata.

Smještaj i vrsta

Abdominalne hernije klasificiraju se kao hernije abdominalne stijenke ili preponske kile. Strangulirane kile su ishemične zbog fizičkog pritiska na krvne žile koje ih opskrbljuju. Mogu se razviti gangrena, perforacija i peritonitis. Inkarcerirane i strangulirane kile se ne mogu ručno reponirati.

U kile abdominalne stijenke ubrajamo umbilikalne hernije, epigastrične hernije, Spiegelovu herniju te incizijske (ventralne) hernije. Umbilikalne kile (izbočenje kroz pupčani prsten) su najčešće kongenitalne premda su neke i stečene u odrasloj dobi zbog pretilosti, ascitesa, trudnoće ili kronične peritonealne dijalize. Epigastrične kile nastaju u linei albi. Spigelova kila prolazi kroz defekt u mišiću transverzusu lateralno od mišićne vagine rektusa, i obično ispod pupka. Incizijske kile se javljaju na mjestu prethodne abdominalne operacije.

Preponske kile obuhvaćaju ingvinalne i femoralne. Ingvinalna kila se javlja iznad ingvinalnog ligamenta. Indirektna kila prolazi kroz unutarnji ingvinalni prsten u ingvinalni kanal dok se direktna kila proteže izravno naprijed i ne prolazi ingvinalnim kanalom.

Oko 50% svih hernija abdomena su indirektne ingvinalne kile, a oko 25% direktne ingvinalne kile. Incizijske kile čine oko 10 15% slučajeva. Femoralne i neuobičajene kile čine preostalih 1015%.

Simptomi i znakovi

Većina pacijenata žali se na vidljivo izbočenje koje može stvarati neodređenu nelagodu ili je asimptomatično. Većina kila, čak i onih velikih, mogu se ručno reponirati blagim i stalnim pritiskom gdje može pomoći postavljanje pacijenta u položaj po Trendelenburgu. Inkarcerirana kila se ne može reponirati, ali nema drugih simptoma. Strangulirana kila stvara stalnu, rastuću bol, tipično s mučninom i povraćanjem. Kila je sama po sebi osjetljiva, a može se razviti peritonitis, ovisno o lokalizaciji, sa difuznom osjetljivošću, "defansom" i otporom.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja klinički. Kako kila može biti vidljiva samo kod povišenja intraabdominalnog tlaka, pacijenta se pregledava u stojećem stavu. Ako se kila ne palpira, pacijent se treba nakašljati ili izvesti Valsalvin hvat dok ispitivač palpira trbušnu stijenku. Pregled se fokusira na pupak, ingvinalnu regiju (s prstom u ingvinalnom kanalu u muškaraca), femoralni trokut te mjesta incizije ukoliko postoje. Ingvinalne tvorbe koje sliče kili mogu biti adenopatije (infektivne ili maligne), ektopični testis ili lipom. Te su tvorbe čvrste (solidne) i ne mogu se reponirati. Skrotalna tvorba može biti varikocela, hidrocela ili tumor testisa. Ukoliko je fizikalni nalaz neodređen potrebno je napraviti ultrazvuk.

Prognoza i liječenje

Kongenitalne umbilikalne kile se rijetko stranguliraju te se ne liječe; većina spontano nestane tijekom nekoliko godina. Vrlo veliki defekti mogu se rekonstruirati elektivnim zahvatom nakon navršene druge godine života. Umbilikalne kile u odraslih predstavljaju estetski problem te se mogu elektivno popraviti; strangulacija i inkarceracija su rijetke ali, ukoliko se dogode, češće sadrže omentum nego crijevo.

Preponske kile treba rekonstruirati elektivno zbog rizika od strangulacije koja je uzrok visokom morbiditetu (i mogućem mortalitetu u starijih bolesnika). Rekonstrukcija se može izvesti standardnim rezom ili laparoskopski.